U Bobovišćima na Moru srest ćete više zaštićenih sivih čaplji nego turista.

Bračke vile s bazenima su prazne. Nema ni mještana - razmišljamo naglas dok se među kamenim kućama spuštamo u osunčanu bobovišku uvalu. U hladu ispod vatrogasnog kamiona mačke zainteresirano škilje ka novom kipu Vladimira Nazora. U portu je samo jedan ribar, Goran. Sjedi na kaiću i čeka da dizalica dođe porinuti to staro drvo. Nekoliko koraka dalje zatvoreni je mjesni kafić. Čuje se buka radova, vlasnik unutra nešto renovira, a s radija dopiru vijesti. Naokolo trčkara psić imena Mala. Ona cijele godine živi na jedrilici usidrenoj u portu. Mala je malo tužna jer je bila na operaciji. - Vadili su joj tumor. Sad se stalno oće maziti - u prolazu objašnjava njezin vlasnik. Oboje su stanovnici jedrilice. Preko ograde se suši roba, sa zvučnika dopire Queen, a vrša je spuštena.

- Ako se šta uvati, uvati. Zna nekad bit i koja komarča – priča stalni jedriličar vadeći sad prazni spremnik.

SUVLASNICA DVORCA ČISTI BOB

On i Mala ovako žive već godinama. Uvala je, kaže, dosta mirna i nema velikih problema kad zimi zapušu jači vjetrovi. Maloj je isto dobro.

- Cilo misto je njeno. Može di god oće - dodaje njezin čovjek. Pozdravljamo se, a Mala nas prati do najupečatljivijeg objekta - dvorca Gligo. Ili kako se to točnije kaže, kaštela Gligo. Osluškujući neobičnu tišinu turističkog mjesta za ovo doba godine, izuzev kvalitetnog rocka s jedrilice, razmišljamo kako mora da je taj izraz “kaštel” došao od talijanskog “castello”, pa i na engleski se kaže “castle”. Uopće nema potrebe za novotvorenicom “dvorac”. Što je falilo “kaštelu”?

I prije nego što smo stigli ući u neka ozbiljnija promišljanja, Mala je već podigla šape na kameno zdanje s par kula i još više puškarnica. Na vratima je znak zaštićenog kulturnog dobra. A unutra je jedna od suvlasnica. Sjedi u dvoru i čisti bob u maštilu. Njezine rodice su, govori, vlasnice ostatka objekta. A njezin sin je inače konzervator. Kakve li divne zaokružene priče. On sad čuva kaštel koji je u 16. stoljeću sagradila njegova obitelj Marinčević-Gligo.

Barokna utvrda generacijama krije tajne. I fascinantnu kamenicu za maslinovo ulje od tisuću litara. Stanovnica kaštela usmjerava nas da se okrenemo prema vratima kuda smo ušli i pogledamo spomenik na zidu.

TKO JE UOPĆE TA VESELA?

Kako mu se približavamo, vidimo isklesanog lovačkog psa. Piše “Vesela”.

- Ona vam je bila pas našeg pradjeda koji je ovdje živio. Bio je lovac. Jednog je dana, onako u lovu, slučajno ustrijelio nju. Uf, što