‘Država mora sniziti najveći PDV u Europi za nas ugostitelje’

NEWS REFORME

Svi misle da mi, vlasnici noćnih klubova, diskoteka..., živimo kao lordovi, da plivamo u novcu, živimo u vilama s bazenima, vozimo skupe automobile..., a stvarnosti je posve drukčija.

Svi mi krvavo radimo po cijele noći do zore, a samo najuspješniji mogu od ovog posla pristojno živjeti, kazao nam je vlasnik noćnoga kluba iz Dalmacije koji se ovim poslom bavi godinama i važi za jednog od boljih i uspješnijih. Prvi preduvjet za ovaj razgovor bio je da mu ne navodimo ime ni u kojim je noćnim klubovima i diskotekama radio i još radi. Kaže da mu je i ovako dosta publiciteta i problema, ne trebaju mu dodatni pritisci kakve proživljava svaki dan. Doduše, s obzirom na to da je dugo u poslu i da je uspješan, kod njega je situacija mnogo bolja nego kod onih koji su tek počeli, i upravo se zbog njih i odlučio na ovaj razgovor, kako bi se konačno doznala prava istina.

VELIKI TROŠKOVI, A PROFITA NEMA

- Od kada je stigla korona, pola vlasnika noćnih klubova nema ‘ni za papar’. Nemaju prihoda, a troškovi se gomilaju i pitanje je tko će uspjeti preživjeti - priča ugostitelj. Za primjer je uzeo organizaciju gaže, kakve se u noćnim klubovima i diskotekama organiziraju jedanput do dvaput na tjedan.

- U startu moraš platiti izvođača i prateći band, njihov smještaj i prehranu, postavljanje bine, pa zaštitarsku službu, ZAMP, PDV na ulaznice... To su troškovi koji se dodaju na one redovite, troškove najma prostora, plaća i svih davanja za zaposlenike, kojih je u ozbiljnijim objektima 40-ak. A gdje su voditelji, animatori... Kad sve to skupa platiš, možeš se samo pomoliti Bogu da koncert uspije. Jer ako ne prodaš dovoljno ulaznica ili ako ne bude dobra atmosfera i ne proda se dovoljno pića, možeš se jedino ubiti. Troškove si unaprijed platio, a zarade nema... - objašnjava. Naš sugovornik tvrdi kako je vlasnicima jedina zarada na piću, sve ostalo jedva da pokriva osnovne troškove.

- Ako netko u to sumnja, onda nije u životu ništa slično radio niti je podijelio ijednu plaću u ovoj branši. Evo, ako netko želi u uvjetima kakvi vladaju danas organizirati koncert, ja ću mu besplatno ustupiti svoj klub. Pa da vidimo hoće li mu se isplatiti... - priča gazda. Poseban problem za vlasnike i osoblje je naporan ritam i život u “kontrasmjeni” od njihovih obitelji.

- Idem spavati u 7 sati, ustajem u 12 ili 13, a u takvom ritmu pati i obitelj, djeca me ne vide, žena je ljubomorna... I ne samo ja nego i svi koji rade u našoj branši. Nije to lako, ne može to svatko razumjeti - govori. Probleme vlasnicima klubova ljeti stvaraju policija i inspekcije.

- Danas vam se svaka budala koja ne želi upaliti klimu u svom stanu nego drži otvorene prozore buni na buku. Da zatvori prozor i upali klimu, ne bi čuo ništa. Ali budala se inati, pošalje prijavu Poreznoj, Inspektoratu ili policiji, i oni su dužni izaći na očevid kako bi se opravdali svojim nadređenima da su reagirali po prijavi. I onda dođu u klub bez veze, utvrde da je sve u redu, ali htjeli, ne htjeli, smetaju gostima, koji, umjesto da se opuste i zabave, u strahu gledaju desetak uniformiranih ljudi i pitaju se što se događa. Pogotovo stranci u turističkoj sezoni... Malo fleksibilnosti svima bi pomoglo.

U STRAHU OD JESENI

- Mi u Dalmaciji živimo od turizma, moramo ljeti zaraditi da preživimo zimu. Kako ću ja podijeliti 40-50 plaća ako ih ne zaradim? Država bi nam trebala biti partner, prije svega smanjiti najveći PDV na ugostiteljstvo u Europi, a onda nam omogućiti i dulji rad, da u srcu sezone u 23.30 ne moramo gasiti vanjsku glazbu kad ljudi tek izlaze. Ljudi moji, pa svi ti inspektori, poreznici i policajci žive od poreza koji mi uplaćujemo, oni bi nama trebali biti vjetar u leđa, a ne na nama provoditi represiju - govori Dalmatinac. Ono što se svi vlasnici klubova danas pitaju je kako dalje, što ako se problem s koronom nastavi i vlasnici klubova i diskoteka se nađu u problemima.

- Za mene je lako, ja ću vratiti prostor vlasniku i poslati ljude na burzu, ali što će biti s ljudima koji će ostati bez plaća, a obitelji bez prihoda. Što je s vlasnikom prostora, koji ostaje bez najma, s državom, koja ostaje bez poreza... Ja sam tu najmanji problem, svi ostali su u mnogo težoj situaciji, i država bi morala imati mnogo više razumijevanja i osigurati nam mogućnost da radimo i zarađujemo za sve. Mora postojati način, samo treba sjesti i razgovarati kako bi svi bili zadovoljni...