HRVATSKE POLITIKE IZGUBLJENIH PRILIKA VOLE LJEVICA I DESNICA

Jučer je novi/stari premijer Andrej Plenković otišao do predsjednika države Zorana Milanovića na Pantovčak i predao onih 76 potpisa. A skoro su se i rukovali. Milanović je onda Plenkoviću uzvratio mandatom za sastav nove Vlade. Šef HDZ-a iznenadio je brzinom. Preizborne prognoze govorile su kako je u problemu. A nije. Umjesto teških i skupih pregovora o formiranju koalicije sa Škorinim trupama ili sličnima, šef HDZ-a je sve obavio na ručku u restoranu kod Bobe Čimbura. Nije neka većina, ali je većina. Uključiva, uglavnom centristička, civilizirana. To su dobre stvari. Činjenice koje vraćaju stanovitu stabilnost u politiku, odvajaju nas od radikalizama koji su proteklih godina bili konstanta političkog i društvenog diskursa. I koji se opet nudio. Plenković, Božinović i ekipa su, dakle, obavili posao cum laude. Ovako čisti drugi mandat, uz sve objektivne probleme, ipak je za Plenkovića velika prilika. I moglo bi biti tako da je taj isti trend premijer hrabro prenio u sastav Vlade. Objektivno, nova, još nepotvrđena vlada Andreja Plenkovića, ima nekoliko krupnih problema i nekako je unjkava u ključnim resorima. Teško je razumjeti ikakvu logiku spajanja dva najproblematičnija ministarstva u Vladi: pravosuđa i uprave.

Pravosuđe je upalo u crnu rupu koju su produbili nevidljivi Dražen Bošnjaković i interesne skupine sudaca koji su se odmetnuli u posebnu nedodirljivu kastu. Tu se generira nepravda koja je postala najvažniji razlog odustajanja od Hrvatske kroz proces iseljavanja. Već je zaista dosadno o tome pisati. Ima još nešto. Početak ovakvog drugog mandata sjajna je prilika za uzlet reformi. Vrijeme za nove politike, nova pravila i običaje. Htjeli bismo da tako i bude. Ali nekako se stvari slažu da će i ova era ostati zapamćena kao još jedna izgubljena prilika. Hrvatske mnogobrojne politike izgubljenih prilika jednako su privlačne ljevici i desnici.

ALI STVARI SE SLAŽU TAKO DA ĆE I OVA ERA OSTATI ZAPAMĆENA KAO IZGUBLJENA PRILIKA