DO SMRTI kujicu bez vode i hrane. Uginuli su i štenci
susjedi su pomislili da je susjed došao po nju. - Mislio sam da je kujicu staforda dao nekome, a kad smo osjetili smrad, pomislili smo da je u obližnjoj napuštenoj tvornici uginula mačka. Susjeda smo od tada vidjeli samo jednom, u srijedu oko 20 sati, kad je s prijateljem došao po stvari. Uzeo je jastuk i usisavač s kata, a u prizemlje, gdje su strvine, nije ni zalazio.
UKLJUČILA SE I POLICIJA
Čekao ga je auto, vjerojatno spava kod nekoga jer u kući ne može od smrada. Nismo s njim razgovarali jer nema smisla zato što je stalno pijan. Već smo ga tog dana prijavili policiji, a ranije je ružno prijetio i meni i kćeri jer sam kopao za vodovodne cijevi blizu njegove ograde, što ga je naljutilo. Mene ljuti što svi prebacuju lopticu jedni na druge, a dogodilo se nešto strašno. Uz to, smrdi za pasti u nesvijest, a prijeti nam i zaraza od muha koje sa strvina dolaze nama u kuću, pa prozore na ovoj žegi moramo držati zatvorenima - kaže Knežević. Dodaje da je zvao policiju, ali da su ga preusmjerili na komunalce rekavši mu da kupljenje strvina nije njihov posao. Komunalcima je, dodaje, završilo radno vrijeme pa su rekli da će doći sutra. Tako je i bilo, komunalac je izišao na teren, šokirao se i prestravio, ali i zaključio da strvine nisu na cesti, nego u kući i da ne smije provaliti u zaključanu kuću bez policijske asistencije. Kneževiće je reakcija institucija još više obeshrabrila. Ipak, komunalac je napisao izvještaj, a policajci su zaključili da ipak ima elemenata kaznenog djela. Došli su baš kad smo razgovarali o tome u dvorištu Kneževićevih u Štikadi.
NEČASNO OTPUŠTEN IZ HV-A
- Rekli ste da to nije vaš posao - još s vrata se obrecnuo Knežević, na što su mu policajci rekli da su izvidi pokazali da je riječ o kaznenom djelu mučenja i zlostavljanja životinja. Išli su vidjeti je li počinitelj kod kuće. Bilo je zaključano, a pogled kroz prozor ih je lecnuo. Sa stražnje strane kuće, gdje je razbijeni pa loše pokrpani prozor, vratili su se gotovo zeleni u licu od smrada. Upravo se odatle smrad truleži širio susjedstvom. Zadnje neslužbene informacije koje smo dobili bile su da su mu policajci na tragu. Raspitali smo se i kakav je to čovjek, no ništa lijepo o njemu nismo čuli. - Godinama puno pije. Bili smo u istoj brigadi u ratu. Dobio je nečastan otpust iz vojske jer se ne bi pojavljivao na poslu po pet-šest dana, dok ne potroši plaću. Živio je s majkom u kući do njezine smrti i dobili su pravo na obnovu, ali cigla i ostali materijal postupno su nestajali iz dvorišta, vjerojatno ih je prodao, a kuću nije obnovio. Psa je tukao i izgladnjivao. Jednom ju je dozivao dok je sjedio na terasi. Došla mu je, a on je vikao: ‘Luna, daj jezik!’. Nismo vidjeli što se dogodilo, ali Luna je zaskvičala i pobjegla, vjerojatno ju je ugrizao za jezik, luđak. Zvao ju je natrag, došla je, a onda ju je udario po glavi. Eto, takav je to čovjek - kažu nam susjedi. Iako nije bio kod kuće, ovaj zlostavljač životinja javio nam se na telefon. Na pitanje što se dogodilo s kujicom i psićima u njegovoj kući samo je rekao: - Ma ostavite se toga, bježi. Neću vam ništa reći. Bijesno nam je prekinuo vezu. Za kazneno djelo mučenja životinja može se ići u zatvor na godinu dana.