OTVORILI SMO ZOO S 200 ‘PRIJATELJA’

Josip (67) i Nada (63) Hunjak nikad nisu jeli srnetinu i kažu: ‘Kako bi, pa s njima se igramo...’

Jednosmjernom cestom od Zlatar Bistrice prema Erveniku Zlatarskom, u kojem je tek 12 kuća, stiže se do predivnog imanja obitelji Hunjak. Skriveno od pogleda, među tihim zagorskim bregima, tu se može odmoriti duša, ali i upoznati pravo malo životinjsko carstvo.

Tu se na jednome mjestu može vidjeti i domaće i divlje životinje koje ovdje žive u miru i suživotu. Dok nas dočekuju dvije vesele hrvatske ovčarke, Josip (67) i Nada (63) Hunjak uvode nas u svoj mali raj koji su stvarali od 1995. godine. Već na ulazu naziru se nastambe za životinje, kojih je na cijelom imanju više od 30 za oko 200 životinja koje tamo uživaju. Josip i Nada većinu vremena provode tu, pa i cijelo vrijeme korona krize proveli su u ovom zelenilu i među životinjama.

- Živimo u Zagrebu u Trnovčici, ali doma odlazimo samo ponedjeljkom, a ostalo vrijeme smo tu i brinemo se o životinjama. Taj jedan dan dok nas nema, a životinje treba nahraniti, molimo susjede da to naprave - priča ovaj bračni par, rođeni Zagorci, koji su se davnih dana upoznali na jednoj zabavi u Mariji Bistrici. A nahraniti i napojiti više od 200 životinja nije lak posao.

No ovim supružnicima nije teško brinuti se o tolikim životinjama. Oni to rade s puno ljubavi. Podijelili su obaveze pa Josip, inače umirovljeni soboslikar, ustaje u sedam, onda sluša vijesti na radiju te kreće u obilazak - nahraniti i počistiti kaveze.

Prvo nahrani nestašnog nanda, najegzotičniju životinju koju imaju, onda jelene, koze i labudove, a potom ih napoji vodom i primi se košnje trave za jelene.

Nada, pak, ima svoje zadatke. Ujutro nahrani piliće, prasce i guske te ptičice, pa tek onda kuha i pije kavu.

- Cijeli dan je posla. Dobra tri sata ujutro odu na to sve, a posla ima od jutra do večeri. Za to treba puno vremena i puno ljubavi - slažu se supružnici, koji imaju troje djece i unučad.

Svi jako rado dolaze u posjet, iako znaju da će morati malo pomoći, primjerice kositi, ali i naposljetku uživati.

Zoološki vrt obitelji Hunjak rastao je postupno prvo je najstariji sin Ivica (44) donio životinje pa su sagradili za njih nastambe, a onda su pristigle i druge životinje. Ivica često potegne i do sajma u Austriji ili Mađarskoj ili sajmova mini životinja po Hrvatskoj kako bi malo carstvo obogatio za još jednu vrstu.

NAJDRAŽE SU IM NERE

Troškovi za hranu dosežu im do 1500 kuna, koje dobrim dijelom pokriva sin, ali i dvoje supružnika od svojih skromnih penzija.

- Rekli smo već sto puta, budemo se toga riješili, pa nikako i nikako - smiju se Josip i Nada kojima su životinje postale sve. Dok ulazimo u prvi dio s nastambama za ptičice, graja ne prestaje, a vlasnici kažu kako je tu uvijek “pjesma”. Najstarije su trenutačno dvije guske - dvadeset godina stari gusak Geno i 14 godina stara guska Gara, koje slobodno, malo dalje, šetaju ograđenim dijelom vrta.

No prvi stanovnici bili su paunovi.

- Radio sam u Podsusedu kod jednog čovjeka i od njega sam kupio prve paunove, dva mužjaka i dvije ženke, i to su zapravo prve životinje koje smo dopeljali ovdje - prisjeća se Josip kako je sve počelo.

Sad imaju plavog i bijelog pauna koji se ponosno šepure uokolo. Tu su šest srna i dva jelena, labudovi, guske i patke, kokoši i pedesetak papiga tigrica i nimfa. Pa mace, zečevi, japanske kokice, deset fazana, prepelice, golubovi, gavrani, kornjače... Uz srne i jelene su obične svinje, ali tu se “udomaćila” i vijetnamska svinja, koja obožava spavati u njihovoj hranilici.

- Mnoge nam životinje ostave pred vratima. I koliko sam puta rekao da ih više neću uzeti, pa svejedno uzmemo. Zečeka Iskricu također smo sim dopeljali od unuke.

Znamo i dijeliti životinje u dobre ruke, papige, zečeve - priča Josip. Kad ove dobrohotne vlasnike pitamo koje su im najdraže životinje, odgovaraju da su to Nere.

- Čuvaju cijelo imanje i uvijek nas tako veselo dočekaju, kao i svakoga gosta. Ne napadaju ni jednu životinju i slažu se sa svima. Postavljaju se kao njihovi zaštitari te ih brane od lisica, kuna i jastreba - priča Nada.

ŽIVOTINJE KAO TERAPEUTI

Iako, po njihovu tepanju, vidi se i da im je srcu prirasla i vijetnamska svinja, koja je zapravo izrazito druželjubiva i jako se voli maziti. Jeleni i srne, iako plahi, također imaju povjerenja u njih i jedu im iz ruke, dok pažnju i maženje traže i fazani i zečevi. Životinje koje imaju, kažu, na njih djeluju terapeutski. Ljubav prema životinjama, o kojima brinu posljednjih 25 godina, ne jenjava. Dapače, ona ih pokreće jer financijski nemaju koristi od toga, samo troškove.

NADOKUPLJUJU ZEMLJIŠTE

- Nije poanta u biznisu, nikad nismo ni naplaćivali ulaznice. Posjetitelje, školarce i turiste u prolazu, sve koji dođu do nas, provedemo kroz zoološki, a ako ostave dobrovoljni prilog, to je više nego odlično. Nekad su nas posjećivali školski busevi s djecom - priča Josip, koji goste vodi u obilazak koji nerijetko traje i do sat vremena.

Za ovu raznorodnu družinu treba i puno prostora pa su Josip i Nada dokupljivali zemlju i sad im se imanje prostire na gotovo 15 hektara. U to sve su “ukomponirali” i staru kuću Josipova pokojnog strica koja se nalazi odmah na ulazu i s godinama je uredili kao mali muzej s vrijednim starinama za koje je zadužena Nada, a koje su nekad bile karakteristične za zagorsku hižu. U sredini samog ZOO-a je i malo jezerce koje

se navodnjava iz potočića pa cijelom prostoru daje još bajkovitiju notu. Samo 50 minuta vožnje od Zagreba tu je oaza prirode, starine te divnog suživota domaćih i divljih životinja. Gostoljubivi domaćini u Erveniku Zlatarskom 86 rado će pokazati svoju oazu mira. Za kraj kažu: - Živimo k’o Bog, mirno, stalno smo vani, na zraku. Tak’ smo si i zamišljali penziju - zaključili su.