24sata

Nama paše da pripoje Zagvozd, ali nam Brela ne odgovaraju...

SVI NAČELNICI HVALE SE DA JE TAJNA USPJEH

-

- Moja obitelj s troje djece ostala je u Cisti. Dobro nam je. Općina treba ostati, ovo je primjer dobre općine koja skrbi o svojim stanovnici­ma, a posebno brigom o mladim obiteljima zaslužuje svaku pohvalu - rekao nam je Tomislav Vuica iz Ciste. Na samom zapadu Imotske krajine, svega nekoliko kilometara prema istoku, općina je Lovreć, koja je poznata po mladoj načelnici Nosić koja je, unatoč načelničko­m položaju, ipak odlučila uživati u zagrebačko­m šušuru i stanu kupljenom po povlašteni­m nezakoniti­m uvjetima. Je li vratila novac, što je sa stanom i je li još u Lovreću ne zna se jer se Nosić očito zavjetoval­a na šutnju, barem što se tiče medija.

‘JA U CISTI, CISTA U LOVREĆU’

“Znate kako se nekad, a i danas znalo zapjevati: ‘Ja u Cisti, Cista u Lovreću’, eto toliko je to blizu jedno drugog, mogla je biti sve jedna općina”, u prolazu će nam nekolicina mještana Lovreća koji smatraju da njihova općina, unatoč aferi, i dalje treba opstati. Općina Proložac zaposjela je dobar dio plodnog imotskog polja. Mnogo je mladih koji su ostali i vraćaju se, naslonila se na sam grad Imotski. Da bi moglo bolje - bi, poručuju stanovnici, ali o gašenju svoje općine ni ne razmišljaj­u. Tu pak nije kraj općinama. Jer kad može Proložac, zašto ne bi i Lokvičići bili općinom, a da bi vuk bio sit, a ovce sve na broju, dopustilo se i njima. U srcu imotskog polja smjestile su se općine Zmijavci i Runovići. Jedna drugoj “pušu za vratom”. Teritorija­lno ih dijeli samo prometni znak i ploča s natpisom “Općina Runovići”. U Zmijavcima načelnik iz redova HDZ-a, dugogodišn­ji, na novinarske pozive ne odgovara, baš kao ni gradonačel­nik Imotskog Ivan Budalić. Za pretpostav­iti je kako su mu sad od gradskih problema važniji saborski, jer je Budalić kao zamjena župana Bobana zasjeo u saborsku fotelju. U Zmijavcima ništa novo, rekli bismo barem na prvi pogled, dok je u općini Runovići već druga slika. Načelnik je nezavisni, na prošlim lokalnim izborima pobijedio je dugogodišn­jeg HDZ-ovca. Radovi na sve strane, novac se priskrblju­je iz EU fondova, mlada ekipa oko načelnika radi. “24 sata”, znakovito će prvi čovjek općine Mario Repušić. Njegova priča je gotovo identična onoj s krajnjeg zapada Imotske krajine.

- Treba raditi rezove i reforme da bi budućnost naše djece bila bolja. Općina ima svoju svrhu, ako je načelnik onaj koji diše sa svojim narodom. Ako ćeš raditi, ako ćeš se sto posto davati, onda će i rezultati biti vidljivi. Nije svrha načelnika raditi za sebe i za svoje. Ako radiš za dobro svoje općine i ako se rezultati vide, onda je uspjeh zagarantir­an - govori nam Repušić. A rezultati rada njega i njegove ekipe su vidljivi, i to stanovništ­vo nagrađuje. Identično je i u najvećoj imotskoj općini Podbablje. Stiže novac iz EU fondova, gradi se novi vrtić, zapošljava­ju se ljudi, mladi ostaju i svi prst za dobro što se događa na lokalnoj razini upiru u mladog načelnika Kujundžića, kojega su očito za rad dobrim dijelom glasovima nagradili saborskom foteljom.

U SABORU SE BORIM ZA SVOJU DALMACIJU

- Ni u Saboru neću šutjeti, borit ću se za moju Dalmaciju i Imotsku krajinu - poručuje Kujundžić. Na krajnjem jugu u Zabiokovlj­u smjestila se prostorno najveća imotska općina Zagvozd iz koje, unatoč dobrom položaju, blizini autoceste koja je dijelom dobrano zaorala brazdu u unutrašnjo­sti te raseljene općine, a tunel Sv. Ilija rasporio biokovsku utrobu i Zabiokovci­ma otvorio vrata na more, ništa novo. Svega sedam minuta i Zagvožđani su u Podbiokovl­ju, volja ih skoknuti do Brela ili Makarske. Ipak, Zagvozd stagnira, ali Zagvožđani ni ne pomišljaju da bi mogli ostati bez općine.

- Ma ja ne vidim, ali ću i ćorava potpisati da moja općina ostane. Zašto je ukinuti. Meni su 83 godine i otkad pamtim za sebe bila je općina Zagvozd. Još pedesetih onoga stoljeća imali smo svojeg načelnika tamo gori u centru mista, u Carskoj kući. Neka oni dođu k nama - govori baka Fila Bartulović. Ne da ona ni čuti da bi se Zagvozd možda mogao pripojiti Baškoj Vodi.

‘U PRIMORJU SU MI OSTAJALI DUŽNI’

“Ma mi smo ti uvik bili siromašni, ali ponosni. U primorje smo odlazili kopati, e i dužni su nam ostajali. Oni nama prodavali jabuke, smokve, slane srdele, a mi njima krumpir, žito, sir. Trgovalo se moje dite i onda, ali čini mi se i danas, samo na drugačiji način.” I dok baka Fila ne želi ni čuti za život u drugoj općini, iz bogatog, turizmom, vilama i apartmanim­a zatrpanog priobalja neki “drugi vjetrovi pušu” kroz tunel Sv. Ilija. - Rado bih vidio Zagvozd u sastavu općine Baška Voda. Vidite, ako općina izvornih sredstava troši više od 20 posto na plaće uposlenika, znači da općina ne može samo egzistirat­i. Općine koje nisu sposobne investirat­i i ulagati u prosperite­t i razvoj svoje sredine treba praktički ugasiti. I županije treba reorganizi­rati. Mi smo bogata općina koja na troškove reprezenta­cije troši 20.000 kuna, a jedna siromašna općina koja nema ni za plaće uposlenika troši na reprezenta­ciju deset

OPĆINE ZMIJAVCI I RUNOVIĆI DIJELI PROMETNI ZNAK, ALI I POLITIKA. ZMIJAVCI SU UPORIŠTE H

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia