Znakovni jezik nam ne pomaže ispod maske...
Gluhonijemi ne vide što im se govori, a slijepi ovise o dodiru kojeg sada ne smije biti
Pravila zaštite od korone su već dobro poznata - uz redovito pranje ruku, tu su i razmak između sugovornika te obavezne maske i rukavice u zatvorenom.
No što ako vam je nečije lice jedini način kako ćete razumjeti govor ili ovisite o dodiru drugih kako biste se mogli kretati ili uopće doživjeti svijet oko sebe?
Upravo se s tim problemom svakodnevno susreću ljudi sa značajnim oštećenjima vida i sluha.
- Gluhi i nagluhi ljudi svoju komunikaciju temelje na vizualnom te im je vidljivost i osvijetljenost lica vrlo važna. Zbog maski ne vide se usta niti mimika lica prilikom govora. Znakovni jezik uz pokrete rukama podrazumijeva i govor tijela te pojačanu ekspresiju. Rješenje nisu ni maske koje na području usta imaju plastificirani prozirni dio jer se prilikom govora zamagljuju. Najbolje rješenje u ovom trenutku bilo bi nošenje vizira, koji omogućuje vidljivost cijelog lica – pojašnjava stručna suradnica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Zdravka Baštijan.
Vizir bi bio rješenje i za prevoditelje hrvatskog znakovnog jezika, kojima je komunikacija s ljudima oštećena sluha i vida posao, a zbog toga bi mogao biti i lakši, smatra prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika za gluhe i gluhoslijepe te stručna komunikacijska posrednica Snježana Šalov.
KORIŠTENJE MASKI I RUKAVICA
– Obične medicinske maske i rukavice za nas su jedino sredstvo zaštite. Naime, naš korisnik funkcionira tako da stavi svoju ruku meni kraj glasnica da osjeti vibracije i tako komuniciramo, kao i to da mu po dlanu ispisujem riječi. To je fizički kontakt, osim što me drži za nadlakticu kad ga vodim. Dezinficijense koristim na litre, kada dođem doma, sva odjeća ide u perilicu i sušilicu i tako svaki dan kad sam na terenu – pojašnjava Snježana dodajući kako su se i korisnici izolirali, pa izbjegavaju javni gradski prijevoz i ostaju kod kuće. Imaju bliske članove obitelji koji o njima skrbe i oni kontaktiraju s prevoditeljicom telefonom ili
Zoomom te tako komuniciraju s najmilijima. I slijepi su se okrenuli društvenim kanalima kojim se prije nisu toliko mnogo koristili.
– Mi svijet oko sebe percipiramo drugim osjetilima, a ne vidom, i dodir nam je važan, no on je visoko rizičan kontakt. Slijepi čovjek ne može biti na distanci od metar i pol, a uz pomoć vodiča opet imate kontakt. Tako da je našu zajednicu sve ovo s koronom veoma pogodilo – kaže Goran Denis Tomašković, izvršni direktor Udruge slijepih grada Zagreba.
– Same maske i rukavice nisu problem i na to smo se naviknuli, no čuo sam od pojedinih slabovidnih korisnika da im maske zadaju muke jer im se naočale brzo zamagle, pa s ionako slabim vidom jedva razaznaju svijet oko sebe – dodao je Tomašković pojašnjavajući kako redovito prate sve vijesti i vjeruje da nisu bili zakinuti za informacije. No u Savezu gluhih i nagluhih kažu da njihovi članovi nisu imali sve mogućnosti dolaska do informacija. Objave Stožera za korisnike znakovnog jezika bile su samo na javnoj televiziji, jednako kao i titlovanje za nagluhe ljude. Sličnog je stava Gordana Glibo, slijepa koordinatorica projekata u centru Up2date, koji pomaže ljudima s invaliditetom.
DVOSTRUKA IZOLACIJA LJUDI
- Meni je teže komunicirati s gluhima jer oni mene vide, ali ja njih ne. Zato nam uvijek član njihove obitelji posreduje u komunikaciji. Problem je i na ulici jer gluhoslijepi se ne mogu sporazumjeti govornom komunikacijom, pa ljudi na ulici ne znaju bi li im prišli ili ne, kako ostvariti distancu u redovima kad ne možete ni pitati tko je zadnji i slično. Ljudi se nadvikuju, bude neugodnih situacija, ali sve je to život i
‘Svakom s invaliditetom treba pomoći na ulici ili tramvaju. Poslije operite ruke’
proći će – ističe Glibo. - Svakako valja pomoći ljudima s invaliditetom bez obzira na koronu, ali uz pridržavanje svih mjera. To znači da treba imati masku, a nakon kontakta oprati ruke. Rizikom smatramo boravak u zatvorenom prostoru na manje od dva metra dulje od 15 minuta, tako da nema zapreke nekome pomoći na ulici, u trgovini ili tramvaju - istaknula je Ana Puljak, dr. med., voditeljica Odjela za promicanje zdravlja NZJZ-a “Dr. Andrija Štampar”, dodajući da osobne asistente tretiraju kao članove obitelji te se na njih odnose iste mjere. – Epidemiološke mjere gluhoslijepe ljude stavljaju u dvostruku izolaciju, a pridržavanje propisanih mjera gotovo je nemoguće. Primjerice, u uputama za pružanje usluga osobnog asistenta savjetuju da se podrška organizira u krugu obitelji. Većina gluhoslijepih žive sami ili s partnerom koji je također gluhoslijep, a uglavnom je riječ o starijoj populaciji, koja tako ostaje bez skrbi i informacija – ističe Sanja Tarczay, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir.
POMAGALI ČLANOVIMA SAVEZA
Dodaje kako su upravo radi toga u savezu Dodir tijekom korone pomagali svojim članovima posjećujući ih, donoseći im namirnice i potrepštine. Preporuke globalne zajednice gluhoslijepih, uključujući Svjetsku federaciju gluhoslijepih, Afričke federacije gluhoslijepih osoba, Latinoameričku federaciju gluhoslijepih te Europsku uniju gluhoslijepih, sadržane su u dokumentu u kojem ističu kako izbjeći dvostruku izolaciju gluhoslijepih, a savez Dodir taj je dokument poslao relevantnim organizacijama u Hrvatskoj. Kažu kako nisu dobili odgovor nadležnih vezano za prilagodbu epidemioloških mjera.