T CU SE SA ZDRAVIM A NA 100 METARA
DRŽAVNOM PRVENSTVU INVALID SPRINTATI UZ NAJBRŽE HRVATE
niskog starta pa ostao na ‘krivoj nozi’. Sad ću startati iz bloka, možda je to mali minus, ali ne mogu tako pogriješiti. Paraolimpijska norma je uvijek bila 12,5, a sad je spuštena na 12 sekundi.
NA STAZI
Siguran sam kako ću i to vrijeme dohvatiti kroz mjesec-dva. Vrhunski paraolimpijci na svjetskoj razini ‘stotku’ trče 11,47 sekundi. Nikad na Prvenstvu Hrvatske u trkačkim disciplinama nije nastupio invalid.
- Da, ovo će biti prvi put. Ivan Katanušić se lani natjecao sa zdravim osobama u bacanju diska i osvojio srebro. To mi je bila velika inspiracija.
Kako ste uopće uspjeli doći do prvenstva Hrvatske, jeste li trebali neku posebnu dozvolu? - Gledajte, ja nemam normu za ‘stotku’ na PH, ali ću se natjecati izvan konkurencije. To je lijepa stvar za promociju atletike i paraatletike, čak i neka poruka motivacije, dokaz kako se mogu pomicati ljudske granice.
UTRKA ŽIVOTA 2026.
Svjestan sam da se neću tu boriti za medalju, da ću možda biti i zadnji, ali na toj utrci neću ispasti smiješan, budite sigurni. Bavi se i biciklizmom, planinarenjem, nordijskim skijanjem, a najdraži
CE. VEĆ JE BIO NA ZIMSKIM POI, BIATLON MU JE PRVI SPORT, ALI SAD LOVI I LJETNE IGRE
sport mu je - biatlon. - I dalje sam primarno biatlonac, samo sad želim dohvatiti nastup na Ljetnim POI. Biatlon je sport izdržljivosti, tu mogu trajati još deset godina. U atletskim disciplinama snaga i eksplozivnost počinju padati poslije 30. godine. I zato sad idem u trčanju ‘potegnuti’ maksimalno, dohvatiti Tokio, pa se vraćam biatlonu. Ako bude zdravlja, u biatlonu se vidim do Zimskih POI u Milanu 2026. godine. Tu se spremam za utrku života. Dobio sam svoju pušku, a nedavno sam u Poljskoj stigao do prve međunarodne medalje.