‘ZA HRVATSKU SAM U RAT OTIŠAO POD STARE DANE’
HEROJ RATA Mirko Potočki (89) iz Novske sa 63 godine se 1991. godine uključio u obranu Hrvatske. Borio se do listopada 1992. Svake godine ide u Knin i Vukovar
Na proslavi 25. godišnjice Oluje u Kninu fotoreporteri su snimili jednog od najstarijih sudionika Domovinskog rata.
On je Mirko Potočki (89) iz Novske, koji se u obranu Hrvatske uključio odmah početkom rata. U njegovim dokumentima stoji da je dragovoljac od 25. rujna 1991. i sudjelovao je aktivno u obrani do 10. rujna 1992. godine. Tad je UNPROFOR počeo kontrolirati to područje, a Mirko Potočki se s nekolicinom suboraca iz Novske povukao u “ilegalu”. No i zdravstveno stanje uzrokovano pogibijama suboraca ostavilo je traga na njemu.
- Liječnici su mi zabranili da budem aktivan jer su rekli da je to za mene previše riskantno po zdravlje, iako sam tad imao tek 63 godine - kaže nam veselim glasom Potočki. Objašnjava nam da se odmah početkom rujna 1991. uključio u naoružane odrede te je dolaskom postrojbi iz Križevaca u Novsku postao član njihove jedinice. U moru papira koji dokazuju status branitelja i 30-postotnog invalida nije mogao pronaći dokument koji govori o kojoj se formaciji iz Križevaca radi. U tih šest mjeseci, koliko je bio u aktivnom sastavu na novskom području, najteže mu je palo kad je morao s nekolicinom suboraca otići pod okriljem noći sa seoskom zapregom u selo Kričke po šestoricu poginulih suboraca.
- Naprijed sam išao ja jer dobro poznajem svaki puteljak, a iza mene kola s konjskom zapregom i trojica kolega. No ubrzo smo upali u zasjedu koju nam je postavila nekolicina četnika. Bili su neoprezni i mislili su da su sve riješili kad su nas zarobili.
IZGUBIO JE PRIJATELJA U RATU
No prevarili su se jer je iza nas išlo još suboraca koji su ih razoružali. Rekli smo im da nam dopuste da naše mrtve odvezemo, a zauzvrat ćemo ih pustiti. Tako smo i napravili, jer bi i jedan ispaljeni hitac s bilo koje strane dovukao njihove suborce i mi ne bismo mogli bez gubitaka se povući, a kamoli dovesti poginule kolege - govori nam Mirko, koji zadnjih šest godina živi sam jer mu je supruga preminula.
Uz izvlačenja poginulih suboraca najsvježija mu je rana koja nikad nije zarasla ona kad je u središtu Novske poginuo kolega kojega se sjeća po nadimku Šokac, koji je imao 40 godina i koji je dan prije smrti trebao dočekati rođenje djeteta. Mirko kaže da mu je Šokac bio cimer jer je spavao u njegovoj kući i dao mu nadimak Deda. Na njegovu licu i držanju, ali i po lucidnosti ne može se reći da je iza njega gotovo devet desetljeća. Sjeća se i detalja iz 2. svjetskog rata.
Kad govori o Oluji i oslobođenju zemlje, odmah mu se navuče osmijeh na lice.
TAJNA MIRKOVE VITALNOSTI
Svake godine ide redovito u Knin i Vukovar jer su to sveta mjesta koja su najveći simboli stradanja u borbi za slobodu Hrvatske.
Pitali smo ga kako su mu se dopali govori koje su uputili vodeći političari, ali nije nam odgovorio jer je, kako kaže, slabijeg sluha i nalazi se daleko od svečane bine.
- Tu nema neke velike mudrosti. Svi pripadnici manjina, pa tako i Srbi, moraju shvatiti da je Hrvatska njihova domovina i da je poštuju. Da su to odmah napravili, možda do rata ne bi ni došlo - poručuje jedan od najstarijih sudionika proslave u Kninu, na koju je krenuo navečer iz Novske te nakon cijele noći provedene u vlaku i dana u Kninu istim prijevozom se vratio. Prije odlaska smo ga pitali otkud tajna vitalnog izgleda. - Jako volim mlade žene priznao nam je stidljivo. Na rastanku nam je rekao da možda izostavimo ovo o mladim ženama, jer svaki dan ide kod kćeri na ručak pa će ga špotati, ali se onda predomislio pa dodao neka se i to zna.