‘Čuvanje krava je bio dio mog života’
Kosovski reprezentativac stigao je iz Lokomotive, te će se s Kadziorom boriti za poziciju na desnom krilu. Lirim Kastrati netipičan je nogometaš, kao dječak je u svom selu čuvao krave, sanjao u nogometnoj karijeri.
- Bez obzira gdje bio jednoga dana i za koga igrao, nikad me neće biti sram tih stvari. I neću zaboraviti tko sam, odakle sam. Ponosan sam na svoje korijene, znam gdje sam potekao, čuvanje krava je bio dio mog života. Time se bavi moja obitelj, time sam se bavio i ja dok nisam postao profesionalni nogometaš - kaže nam Lirim Kastrati koji se kao dječak nerijetko susretao i s vukovima: - Takvo je moje selo, takav je život tamo. Ne bojim se vukova, navikao sam na njih od malih nogu. Uvijek bi uz mene bile krave i psi, pa nije bilo problema. Vi ste drugi Kosovar u povijesti Dinama, prije vas za ‘modre’ je igrao tek - Amir Rrahmani. - Pričao sam i s njim, ali čim sam došao u Lokomotivu želio sam stići i do Dinama. Presretan sam, dečki su me u svlačionici sjajno dočekali, nisam mislio da ću odmah biti tako prihvaćen. Jedva čekam da krene sezona, da zabijem gol, upišem asistenciju. Kako u Hogohstu gledaju na vas, ipak ste sada igrač Dinama...
- Svi su sretni i ponosni. Ja sam jedini nogometaš iz sela koji igra vani, pa me dosta prate. Samo sada neće više navijati za Lokomotivu, već za Dinamo. Nažalost, ovoga ljeta sam dobio sedam slobodnih dana, a želio sam se što prije priključiti pripremama Dinama, pa ih uzeo tek tri. I nisam stigao otići na Kosovo. U Lokomotivi ste imali niz od 26 utakmica bez gola, plašite li se takvog scenarija u Dinamu? Ako ne budete zabijali, teško da ćete i zaigrati u 26 utakmica...
- Ma neću sigurno. Ovo je Dinamo, znam što se od mene očekuje. Sigurno da je u Dinamu veći pritisak nego u Lokomotivi, ali ja sam sebi stvaram još najveći pritisak. I ne treba mi trener reći jesam li igrao dobro ili nisam, to uvijek znam i sam. Sigurno da u Dinamu ne smijem imati 26 utakmica bez gola, ma ovdje ih ne smijem imati ni 10. Kastrati je savjete dobio i od Marija Budimira...
- To mi je veliki prijatelj, bili smo čak i cimeri. On mi je prvi rekao da moram doći u Dinamo. Često smo pričali, nekad pola sata, nekada i po sat vremena o tome što sam dobro napravio na utakmici, a što loše. Hvala mu, neću ga zaboraviti - završio je Kastrati.