ZA JEDAN TEST ČEKALI SMO U TRI KOLONE...
DUGAČKI REDOVI U jednoj koloni čekate na upis, u drugoj plaćanje, u trećoj testiranje. Djelatnici nam kažu: ‘Ovako je brže’. Za test od nekoliko sekundi čekali smo sat i pol
Zalomilo se. Bili smo u kontaktu s osobom koja je bila u kontaktu s drugom zaraženom osobom i, zlu ne trebalo, otišli smo na testiranje. Za svaki slučaj. Vizionarski smo iz kuće krenuli još prije osam sati prema NZJZ-u “Andrija Štampar”. Računali smo: “Hajde, preduhitrit ćemo ostale i obaviti tu neugodnost što prije”. Problem je što nismo bili jedini. Deseci automobila zapeli su na blagoj uzbrdici prema Zavodu čekajući na red za guranje štapića u nos. Gledali smo na sat, prošlo je 8.50, a mi smo još pod ručnom stenjali u dugačkom redu za drive-in testiranje.
Ovdje bi trebalo pojasniti kako stvar funkcionira. PCR test plaća se 698 kuna i potrebno ga je platiti prije samog testiranja. Možete to riješiti online, možete ranije u pošti ili banci, a možete, kao mi, biti nepripremljeni i platiti na licu mjesta. Ipak, čini se da nismo bili jedini. Dapače, prema viđenom, izgleda da smo bili dio pospane većine kojoj je bilo teško isklikati nekoliko poteza na mobilnom bankarstvu.
TU JE I NEZAOBILAZNI PEČAT
Kad smo se napokon dogegali do ulaza, ljubazni mladić nam je priopćio da bez riješene uplatnice ne možemo pristupiti drive-inu nego se moramo parkirati sa strane i zauzeti svoje mjesto u redu. Gunđajući u bradu, priključili smo se jednoj od tri nagužvane kolone ljudi pred kontejnerom za upis i plaćanje. Ovako to izgleda. S jedne strane je red za one koji se tek trebaju upisati. Kad istrpite zamorno čekanje u redu i napokon dođete pred prozor za upis, gospođa u bijelom pruži vam novi papir na kojemu je ispisala vaše ime i udarila nezaobilazni pečat. Ni dva metra od njenog prozora nalazi se drugi prozor, na kojemu obavljate plaćanje. Želite se odmah prebaciti na taj prozor, platiti i završiti cijelu stvar?
Ne. Morate se vratiti i zauzeti mjesto na začelju drugog reda, paralelnog s prvim. Tu opet strpljivo čekate. Kad napokon dođete do kraja drugog reda, obavljate plaćanje. Na pitanje zašto jednostavno ne upisuju i naplaćuju sve na istom šalteru, odgovaraju nam kako je ovako brže. Nije se činilo brzim. Napokon, kad i to riješite, morate se javiti na treći šalter, s druge
GUŽVE NA TESTIRANJU strane kontejnera, i ondje opet potvrditi svoje ime i prezime, koje vam potom napišu na naljepnicu zalijepljenu na epruvetu. Zatim se prebacujete u treći red, onaj za uzimanje brisa. On ide relativno brzo. Postupak traje nekoliko sekundi, a vi za to vrijeme tečno psujete u sebi. Koliko smo ukupno čekali?
PUNO STARIJIH LJUDI U KOLONI
Sat i pol. Nije sasvim jasno zbog čega postoji toliko redova, posebno zato što su u njima često stariji ljudi koji nisu vični online plaćanju, kao i lijeni i zaboravni ljudi, kao mi. S obzirom na to da se propisani razmak u redovima doživljavao prilično ležerno, a samo u subotu objavljeno je da u Zagrebu ima 199 novih slučajeva, ovakav raspored ne čini se najelegantnijim rješenjem.