MEDALJE SU U OLIMPIJSKOME MUZEJU...

Sve je krenulo tamo gdje najljepše priče o superherojima i sportašima koji su stigli na vrh svijeta i počinju. U malome mjestu, skrivenom kutku svijeta. Priča o Matiji Ljubeku, najtrofejnijem hrvatskom sportašu, počela je u Belišću.

Završila je, nažalost prerano i tragično, kad ga je na današnji dan prije 20 godina hicima iz puške ubio njegov šogor. Matiji je bilo 46 godina.

‘ČAK JE I KLEKNUO...’

Kao dječak igrao je nogomet, bavio se i atletikom, a obožavao je dizati utege. No u Belišću je ipak tradicionalni sport kajak i kanu, pa je i mali Matija odlučio probati s čamcem i veslom. Sredinom ‘70-ih godina počele su u medijima izlaziti vijesti o talentiranom kanuistu iz malog mjesta, na Svjetskom prvenstvu 1975. u Beogradu snažni belišćanski brko zauzeo je treće mjesto u maratonu na 10.000 metara, a godinu kasnije postao je svjetska senzacija. Na Olimpijskim igrama u Montrealu 22-godišnji Ljubek osvojio je zlato.

- Noć uoči utrke nisam mogao spavati. Razmišljao sam što ako vjetar na jezeru Casitas bude puhao tako snažno kao što je puhao na treningu? A što ako vjetar

Matija Ljubek u Belišću je dobio skulpturu u prirodnoj veličini. Onako kako je oduvijek radio. Napetih mišića s veslom u rukama. Njegove su fotografije i medalje u Kući slavnih olimpijskog muzeja u Lausannei, a Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je 1996. posebno priznanje povodom stogodišnjice Igara.

promijeni pravac - govorio je prije utrke Ljubek. Jedina stvar koja mu nije smetala je ako se vjetar potpuno smiri. Ili ga uopće nema. I baš kao u bajkama, jutro je svanulo bez daška vjetra. Feštalo se u Belišću kao nikad, a kad se vratio iz Montreala, napravljen mu je takav doček da su, doslovce, na ulice izašli svi stanovnici Belišća. Iz tog vremena datira i legendarna izjava u radijskom prijenosu, kad je jedan od komentatora u finišu utrke rekao “Matija je čak i kleknuo kako bi imao jači zaveslaj”…

Ljubek je postao junak, uslijedilo je zlato na SP-u, tri zlata na Mediteranskim igrama u Splitu 1979., a na OI-ju u Moskvi 1980. mutnim radnjama oduzeta mu je bronca u korist domaćina. Pravdu je pronašao u Los Angelesu 1984. osvojivši zlato i srebro s partnerom u dvokleku Mirkom Nišovićem. Karijeru je završio s nevjerojatnih 300 medalja.

LJUBEK ŽIVI ZAUVIJEK

- Zvonio mi je mobitel u kinu, izašao sam, zvao je brat i rekao mi. Nije lako s 19 godina biti hrabar i reći majci da je tata ubijen. Možete to zamisliti... Kažu da vrijeme sve liječi, ali ne znam, meni je pomisao na to uvijek ista - kao da je bilo jučer - rekao je Nikica kolegici Kristini Dominković. Ubojici oca nikad nije oprostio niti razgovarao s obitelji s njegove strane.

- Danas bi tata sigurno bio jedan od glasnijih boraca za sport. Da je ostao u HOO-u, taj bi sustav imao puno više smisla, sport ne bi bio u ovakvim problemima - uvjeren je njegov sin.

Negdje sam pročitao da ljudi umiru tek kad ih svi zaborave. I ako je to istina, a duboko vjerujem da je, Matija Ljubek zauvijek će biti s nama...