ZBOG SVOJIH PACIJENATA NE ODLAZIM NA GODIŠNJI
Izlazak na intervencije na ulicu dok ne stigne Hitna, odlasci u kućne posjete i izvan radnog vremena, dostupnost na mobitelu, bez obzira na doba dana, hitni zahvati u ordinaciji i vrata te ordinacije koja se niti jedanput nisu zaključala od početka epidemije. Sve to imaju pacijenti obiteljskog liječnika dr. Vitomira Jadrejčića (62) iz Buja, koji je za njih, jednom riječju – superdoktor.
Ovaj liječnik je na godišnjem odmoru posljednji put bio 2013. godine, jer, kako kaže, svojih 1890 pacijenata nema kome ostaviti. Ordinacija mora raditi, a zamjenu je nemoguće pronaći.
Dr. Jadrejčić ordinaciju ima punih 37 godina, i mnogo je više od obiteljskog liječnika koji piše uputnice i recepte. Njegova je svakodnevica mnogo turbulentnija, a tako je bilo i na dan kad smo došli na dogovoreni razgovor s njim. Netom prije zazvonio nam je mobitel – dr. Jadrejčić javlja da je na drugom kraju grada sa sestrom Marijom Buršić i vraća
Dvadesetak minuta kasnije počinjemo razgovor u njegovoj ordinaciji, ali već je nova hitna situacija. U ordinaciju stiže čovjek kojemu se komad mesa zaglavio u jednjaku. Dr. Vito, kako ga na Bujštini svi zovu, rješava i to te za svaki slučaj upućuje pacijenta dalje u pulsku bolnicu. I tako je stalno. Dr. Vito pomaže svima i u svakoj
K njemu se može doći bez problema, uz poštovanje epidemioloških mjera, naravno. Imao je i desetak pacijenata pozitivnih na Covid-19, koji su sada dobro, a nedavno je morao i u samoizolaciju jer je jedne subote, izvan radnog vremena, odjurio u kuću čovjeka koji je imao moždani udar kako bi bio s njim dok ne stigne Hitna. Tom je čovjeku u bolnici potvrđen Covid-19, pa je dr. Jadrejčić završio u samoizolaciji. Test se na kraju pokazao lažno pozitivnim, što je trajanje samoizolacije skratilo na tjedan dana. A odmah potom dr. Vito je ponovno bio u svojoj ordinaciji, ne dopuštajući da epidemija bude prepreka koja bi mogla zakinuti njegove pacijente.
A da obiteljskim liječnicima nije nimalo lako, kao i da ih kronično nedostaje, znamo već godinama. Problem je osobito izražen u manjim sredinama, gdje su zbog nedostupnosti ostale zdravstvene zaštite upravo obiteljski liječnici od ključne važnosti pacijentima. No zakoni su im nametnuli obvezu da više budu administratori nego medicinari, na što godinama neuspješno upozoravaju. Ujedno, zbog svih poteškoća s kojima se susreću, mladim liječnicima nije privlačno odlučiti se za ambulantu obiteljske