NOVO PRIPETAVANJE PLENKOVIĆA I MILANOVIĆA JALOVI SUKOB DVA VELIKA EGA

ON JE BULLY. JA SAM SE NA ŠKOLSKOM IGRALIŠTU BORIO I ŠTITIO DRUGU DJECU OD TAKVIH

opleo je Milanović po Plenkiju vac kokaina“jer za to nema para. Uočili smo da predsjednik ima raskošan repertoar zooloških metafora (King Kong, lisica, herojski zec, plačimačak, orao i muha, vatreni jazavac) dok premijer možda ima nešto slabiju krv, ali su mu živci sastavljeni od čelika a duša spokojna kao more za bonace. Za njihove mladosti Plenković se, prema Milanovićevim riječima, ismijavao Tuđmanu, dok se šef HDZ-a narugao bivšem SDP-ovcu kako se u tim druženjima nije mogla naslutiti nikakva Milanovićeva sklonost SDP-u. Milanović je Plenkovića prokazao kao ljevičara a Plenković Milanovića kao desničara. U vezi svih tih ocjena Žarko Puhovski procijenio je kako, kao u bračnoj svađi, obojica imaju pravo. Ova polemika nije ništa drugo do sukob dvaju taština, „ki bi pak da bi, dva su osla v grabi“, kako bi rekao Miroslav Krleža, a od te debate zažarene do crvenog usijanja Hrvatska nema baš nikakvu korist, štoviše, ima veliku štetu. Epidemiološke statistike iz dana u dan sve su gore, pri čemu zdrav razum govori da će trend biti nastavljen a ceh sve viši. Premijer i predsjednik svu svoju emotivnu energiju, u dosad neviđenoj erupciji, troše samo jedan na drugoga. Državna pitanja međutim rješavaju bez uzbuđivanja. „Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju, mogla bi osvjetljavati gradove i gradove“, navodno je nekom prilikom rekao Tesla. Mržnja, koja se nazire u ovoj diskusiji, pretvorena u energiju promjena, mogla bi pokrenuti Hrvatsku, kad bi imala racionalan sadržaj koji bi nadilazio razinu dva ega. Ovako će, međutim, poslužiti samo daljnjem tapkanju u mjestu. „Ova polemika gubi smisao“ocijenio je na kraju Milanović, pa dodao: ako ga je ikada i imala. Potom je izrazio nadu da je riječ o zadnjem napisu „ove sitne knjige“. Hrvatska se, ako smijemo govoriti u njeno ime, pridružuje i toj ocjeni, i toj nadi.