Pomicanje sata koristi se od 1916. godine...
Hrvatska i ostatak Europe s iznimkom Islanda, Rusije i Bjelorusije vratile su se na zimsko računanje vremena u noći na nedjelju, 25. listopada.
Kazaljke su se u tri sata pomaknule za jedan sat unatrag. To se kod nas zove zimsko računanje vremena, a riječ je o dobu u kojem Sunce ranije izlazi, ali i ranije zalazi, zbog čega će dani imati više svjetla u jutarnjim i manje svjetla u popodnevnim satima. Konkretno, Sunce je u Zagrebu prije pomicanja sata izašlo u 7.25, a zašlo u 17.55 sati. Nakon pomicanja, izlazit će u 6.27, a zaći u 16.53. Prelazak na zimsko računanje vremena ne smiju previdjeti ni vozači jer su nakon pomicanja sata dužni, bez obzira na doba dana, imati upaljena svjetla na vozilu. Pomicanje sata zapravo je izbor svake države jer ne postoji nikakav zakon koji govori da se sat mora micati. Trenutno većina europskih zemalja i skoro cijela Sjeverna Amerika pomiču sat dva puta godišnje, a ostatak svijeta odrekao se pomicanja sata ili to nikad nisu niti radili.
No zašto uopće pomičemo sat? Ljetno računanje vremena stvoreno je kako bi se moglo bolje iskoristiti duge ljetne dane, a prvi je na tu ideju 1784. došao Benjamin Franklin, američki političar i izumitelj. Benjamina je u davnoj prošlosti frustriralo to što mu dan nije trajao toliko dugo koliko je on želio. Njegova ideja u tom trenutku nije zaživjela, tek su je početkom 20. stoljeća prihvatili Nijemci. Ovaj je sustav predložio i Englez William Willett u članku “Gubitak dnevnog svjetla”, objavljenom 1907. godine, ali unatoč snažnom lobiranju britanska vlada nije ga prihvatila.
Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj u vrijeme Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine.
Začetnikom podjele računanja vremena na ljetno i zimsko smatra se novozelandski entomolog George Vernon Hudson, koji se bavio sakupljanjem i proučavanjem kukaca, pa su njegova istraživanja ovisila i o duljini sunčeve svjetlosti tijekom dana. Hudson je 1895. došao na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti dva sata unaprijed kako bi se tijekom ljetnog vremena iskoristilo više danjeg svjetla u popodnevnim satima. Ideja je ostvarena kako bi se duljim korištenjem dnevne svjetlosti uštedjela energija koja se trošila na proizvodnju u ratnoj industriji. Iste godine ta je ideja zaživjela i u Velikoj Britaniji, a potom i u gotovo svim europskim nacijama te u SAD-u. Ljetno računanje vremena odnosi se uglavnom na umjereni zemljopisni pojas. U tropskom pojasu razdoblje dnevnog svjetla ne mijenja se kroz godinu toliko da bi opravdalo promjenu računanja vremena. Datumi početka i završetka ljetnog računanja vremena razlikuju se ovisno o zemlji. Većinom se promjene vrše obično u ranim satima nedjelje.