NAŠI TIA , RIA I TIN SU ROĐENI KAO ‘PALČIĆI’
Dok ne postaneš roditelj ‘palčića’, ni ne znaš koliku udaljenost staklo od inkubatora između tebe i djeteta stvara, kaže Marijana
Djeca ‘palčići’ su Božji dar, oni kao da su stigli na svijet da bi nas, kroz borbu koju prolaze, naučili koliko je život vrijedan.
A kad ih je u kući troje, puno je posla, brige, gužve i potrebe da im podredite sve svoje vrijeme, no to je i veliki blagoslov i velika radost, kažu Marijana (34) i Nino Hatlak (32), ponosni roditelji troje zdravih i veselih mališana iz Novog Sela Rok pored Čakovca. Zajedno su od 2009. godine, vjenčali su se 2014., a Tia (6), Ria (4,5) i osmomjesečni Tin nagrada su roditeljima za sve brige i strahove koje su prošli zbog problema s Marijaninim trudnoćama, uslijed kojih su svi troje mališana rođeni prijevremeno.
- Za mene dotad nije postojao strah koji se može mjeriti s onim koji sam osjetila za dijete kad je krenuo prijevremeni porođaj, kao ni bol koja se može mjeriti s onom koju osjetite u rodilištu, kad sve druge mame dobiju dijete pored sebe, a vi svoje ne možete zagrliti. Njihov organizam još nije spreman pa strahujete kako će izdržati, a s druge strane, od vas se očekuje da što prije počnete dojiti bebu dok ni vaš organizam za to nije spreman. To je i veliki stres - kaže Marijana, koja je ovih dana priču o tome što je sve prošla ispričala i za Međimurske novine, osvojivši srca brojnih Međimuraca. Dodaje kako je po prirodi paničar, dok se suprug svakoj poteškoći prilagodi pa joj je on bio neizmjerna podrška. Tia je rođena u 35. tjednu trudnoće.
Prvi šok tijekom trudnoće bio je taj da su njeni bubrezi bili dva puta veći nego što bi inače trebali biti. Prošla sam brojne preglede i završila na strogom mirovanju, no nije baš bilo naznaka da bi se beba mogla roditi ranije, priča Marijana.
Malena je imala 2610 grama i 47 centimetara, dobila ju je na minutu u zagrljaj, toliko da je osjeti, i odmah su je odnijeli u inkubator.
- Dok ne postaneš roditelj ‘palčića’, nisi ni svjestan koliku udaljenost staklo od inkubatora između tebe i djeteta može stvoriti te kako je teško ostati u sobi s praznim krevetićem, tako da ne možete zagrliti i poljubiti svoje dijete, dok druge mame imaju svoje ‘buhtlice’ pored kreveta - priča Marijana. Uz to, uslijedilo je i nekoliko dana straha zbog pregleda koje dijete prolazi da se vidi ima li kakvih oštećenja. Nasreću, Tia je bila posve zdrava beba i nakon deset dana mogle su kući, što je bio najljepši i najsretniji dan za mladu obitelj. Djevojčica je dobro napredovala te su ona i suprug pomalo zaboravili kroz što su prošli. A onda se ponovilo i s drugom trudnoćom.
PROBLEMI I U 2. TRUDNOČI
- U drugoj trudnoći u 11. tjednu ustanovljeno je da je veći dio djetetova crijeva izvan trbušne stijenke. Kako se trbušna stijenka zatvara do 14. tjedna, cijelo to vrijeme proveli smo u suzama i strahu hoće li sve biti u redu. Sve što možeš je čekati i moliti se za to. Nasreću, na kraju je sve došlo na svoje, no onda je i Ria požurila doći na svijet - priča mama. Pokazalo se da je zaraza escherichijom coli vjerojatno potaknula raniji porođaj. Ponovilo se kao i s Tiom, no kad je došla u bolnicu, liječnici su uspjeli odgoditi porođaj za pet dana. Ria je tako rođena u 34. tjednu trudnoće, s 2320 grama i 44 centimetra, kaže. Dodaje kako s prvom trudnoćom nije znala što nosi rođenje ‘palčića’, pa je sve za nju bio veliki šok, no drugi put nije bilo nimalo lakše.
sam znala kroz što ću prolaziti, srce mi se cijepalo kad je Ria završila u inkubatoru - priča Marijana. Za nju je to bila posebno teška situacija jer je 1,5-godišnja Tia ostala kod kuće s tatom, još premala da shvati zašto mame nema. - Kako u takvoj situaciji možete birati hoćete li ostati u bolnici dok je beba u inkubatoru ili dolaziti od doma, odlučila sam ipak otići kući. Tako sam idućih desetak dana dolazila dva puta dnevno radi mlijeka i da bih je malo držala za ručicu - priča Marijana. I Ria je, nasreću, bila zdrava beba pa je nakon 14 dana bolnice mogla kući u zagrljaj roditelja i seke koja ju je jedva dočekala.
Kad je po treći put ostala trudna, uputa liječnika odmah je bila strogo mirovanje, jer se nakon dva prijevremena porođaja može očekivati da će tako biti i treći put. Tin je odlučio doći na svijet u travnju, u vrijeme kad je buknula pandemija korona virusa, tako da je završila u bolnici bez mogućnosti posjeta ili pratnje na porođaju. Iako je trudnoća s Tinom od početka bila označena kao vrlo rizična, a pokazalo se i da je Marijana pozitivna na streptokok, slijedom čega se i beba mogla zaraziti, Tin je u maminu trbuhu izdržao najdulje. Rodio se u 36. tjednu, s “čak”
3140 grama i 48 centimetara dužine i - potpuno zdrav. Tako su ona i maleni Tin nakon sedam dana napokon mogli kući, a mladi roditelji našli su se pred novim izazovom - borbom s troje mališana punih energije.
‘BORBA’ S MALIŠANIMA
- Ponekad zna biti napeto. Možda sam i sama malo kriva jer sam Tina naučila da je puno na rukama, pa to još traži - kaže Marijana, mama troje “palčića”, koja je i sama “palčica”. - Da, i ja sam rođena u 36. tjednu trudnoće, a bilo je još prijevremeno rođenih beba u mojoj obitelji. Posljednji je primjer moja šogorica, koja je rodila pet tjedana prije termina - kaže Marijana. U srce joj se, dodaje, urezala rečenica koju je negdje čula: “Rođenje ‘palčića’ je kao da ste dobili jedno od božjih čuda u pola njegova stvaranja”.
- Ja imam tri takva čuda. Kad bi trebalo, za njih bih bez razmišljanja sve to prošla još milijun puta - zaključuje Marijana.