POTRES JE POTVRDIO DA DRŽAVA MISLI NA SEBE, A NE NA GRAĐANE

Ovo nije nekakvo natjecanje tko će prvi pomoći, poručio je premijer Andrej Plenković obilazeći krajeve pogođene potresom u Sisačko-moslavačkoj županiji. Tako obično govore oni koji izgube. Tvrde da je bitno sudjelovati, a ne pobijediti. A hrvatska vlast izgubila je utrku u pomoći stanovništvu Petrinje, Gline, Siska, Majskih Poljana i drugih mjesta. I to ne prvi put. Kažu da onaj tko gubi, ima se pravo ljutiti. Pa se Plenković stoga ljuti na sve one koji kritiziraju sporu, zakašnjelu ili nedostatnu reakciju države na razorne potrese. Ne samo da se ljuti, nego i optužuje. I ne samo da optužuje, nego i osuđuje. Osuđuje sve kritičare koji su navodno htjeli “demontirati povjerenje u državu i u institucije”. On misli da takva teza ne stoji. Bez obzira na svjedočenja žrtava potresa, kao i onih koji su prvi priskočili u pomoć, dok je Vlada tjedan dana kasnila s proglašenjem katastrofe. Na premijerovu žalost, nepovjerenje u državu ne kreiraju oni koji kritiziraju, nego sama država, odnosno aktualna vlast. Država je poslije rata obnavljala kuće koje su se sad rušile. Država je kumovala korupciji. Država je služila za uhljebljivanje podobnih umjesto za pomaganje potrebnima. Država misli na sebe, a ne na građane. Država je često uzrok, simptom, katkad i posljedica. A HDZ u pravilu državu doživljava kao svoje vlasništvo. Nije stoga ni čudo što Plenković kritike na račun države shvaća tako osobno. Ipak, ova tragedija, zajedno s pandemijom i zagrebačkim potresom, prilika je za demontiranje upravo takve neefikasne, trome, neorganizirane, nezainteresirane države koja izaziva nepovjerenje, kritiku, pa i otvoreni zazor. Ona nudi šansu za izgradnju moderne, angažirane, motivirane, efikasne države, u koju će se ljudi moći pouzdati, s njom surađivati i stoga s pravom očekivati da bude prva na poprištu tragedije. Tek tad svi će se osjećati kao pobjednici.

DRŽAVA JE NAKON RATA OBNAVLJALA KUĆE KOJE SU SE SRUŠILE U POTRESU I SAD NIJE ODMAH POMOGLA LJUDIMA