POTRES JE NEPREDVIDIV, ALI TREBA REAGIRATI BRŽE I TRANSPARENTNIJE

Mnoge životinje uplašile su se nakon potresa i pobjegle, no Josine ovce su ostale s njim te ga vjerno prate na ispašu

Mala zemlja puna velikih ljudi. Ali i zemlja u kojoj nakon svake tragedije proviri gomila kostura iz ormara, zemlja koja postaje ring, prvenstveno u političkim redovima. Da Hrvatska ima srce pokazala je vojska volontera koja je u Banovinu krenula gotovo odmah nakon potresa. Oni su praktično goloruki počeli čistiti potresom pogođena područja i tražiti unesrećene. To je ista ona spontana dobrota koja već danima kuha na otvorenom, popravlja krovove, koja vlastitim autima traga za stanovnicima koji još nisu dobili pomoć... Da nije svih tih ljudi, Banovina bi, pogotovo u svojim zabačenim zaseocima, prvih dana nakon razornog potresa bila i gladna i žedna. Država spora kao kišna glista, a državnici troše energiju na raspetljavanje tko je kome što prigovorio. Da, potres je nepredvidiv, bio je izvanserijski, ali trebalo je reagirati ažurnije i transparentnije. To je ono što očekujemo od institucija koje su za to i plaćene. Sad je već sasvim jasno da će se gomila ljudi koji se uopće međusobno ne poznaju prije organizirati na društvenim mrežama nego što će se organizirati državne službe. Vječito trome. Da nije dobrih ljudi, skladište Crvenog križa bilo bi prazno, jer o nekim tamo robnim rezervama pojma nemamo. Iz Austrije je stiglo 80 kontejnera za stanovanje pet dana prije nego što je javnost uspjela doznati gdje su uopće naši kontejneri. Dapače, ostali smo blago iznenađeni da mi uopće imamo tamo neke kontejnere. Pa se čini i da te iste institucije, ponajprije iz sektora gospodarstva, ne znaju ni tko u državi takve stambene jedinice može brzo izgraditi. Možda i imaju te informacije, ali znate kako to ide, treba natječaj, pa žalbe, pa ponovi, pa poništi natječaj, pa opet... Hm, žao mi je, nedostaje vam jedan papir. Državnici i službenici drže se uvrijeđeno jer ih je netko kritizirao, a umjesto da prihvate sve kao nešto konstruktivno, za bolje sutra, oni koriste javni prostor za glupe obračune. Malo tko je ponizan poput Darinka Dumbovića, gradonačelnika Petrinje. Ovako on zbori: “Ovdje je došao veliki boss koji se meni u lice smije i govori što treba i kako. Ja ne patim od takvih veličina. Kritike mora biti, kritiku ja proživljavam svaki dan u svom gradu. Bilo bi žalosno da nema kritike. Kritiku treba prihvatiti, treba se i posvađati, ali neka profitira ovaj narod”. I da, potres u Banovini nije prvi potres. Prije Banovine uništen je Zagreb. Od toga je prošlo devet mjeseci, a obnova je poče... Ah ne, obnova još nije počela. Ljudi u Zagrebu i okolici ne mogu više čekati, a ljudi u Banovini još manje. Taj kutak Hrvatske, samo sat vremena udaljen od Zagreba. Banovina nema vremena čekati. Nitko ne očekuje da pet dana od potresa sve izgleda kao apoteka, ali sigurno se očekuje da obnova bude brža ako žele da taj kraj ne doživi svoj - demografski kraj.