BEZ DIGITALIZACIJE NEĆEMO NAPREDOVATI, A NAŠA VLADA JE NE ŽELI

Prije nekih pola godine novinari 24sata tražili su od Vlade podatak koliko ljudi zapošljava koje ministarstvo. Odgovor je bio poražavajući: “Nemamo taj podatak. Treba pitati svako ministarstvo posebno“. Kako bi onda znali koliko u robnim zalihama imaju šatora, kontejnera, deka, obroka hrane, ako ne znaju ni koliko ljudi plaćaju svaki mjesec? Ali nisu oni baš u svemu takvi neznalice. Zna se tko će dobiti unosne poslove na obnovi. Vlada radi grijeh nečinjenjem. Nikakve vidne pomake nisu učinili u sferi koju zovemo “digitalizacija”. A uz to bismo trebali dodati drugi pomalo otrcani pojam - transparentnost. U ovoj bi zemlji što prije sve financijske operacije koje idu iz proračuna, središnjeg i lokalnih, trebalo staviti na internet. Mi bismo sutra trebali jednim klikom miša na računalu saznati tko je dobio kontejner, kome je popravljen krov, sagrađen novi zabat. Koja tvrtka i po kojoj cijeni. Prema čijim nalozima, nacrtima, uz čiji nadzor itd. Tad će svi moći doznati tko je dobio koji posao, pod kojim uvjetima, po kojoj cijeni. Iskustvo nam je koruptivno. Znamo kako su dva puta bojeni tuneli. Znamo kako je kilometar autoputa skočio s 4 na 12 milijuna eura. Znamo za “voćnjake koji imaju noge” (na trase kojima će proći cesta upućeni su donosili voćke kako bi podigli vrijednost zemljišta, pa bi ih nakon otkupa, kad bi voćke “rodile” milijune, vratili na početnu poziciju). To gospodarstvo po načelima Matana Špalatrina, junaka “Prosjaka i sinova”, digitalizacija bi svela na manju mjeru. Bjelovar i Sveta Nedelja dokaz su da se to može. Ali zašto to Vlada onda ne radi? Odgovor je jasan: zato što neće. Lov u mutnom temelj je naše “političke ekonomije”, a oni nisu blesavi da režu granu na kojoj sjede.

SVE FINANCIJSKE OPERACIJE IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA TREBA STAVITI NA INTERNET