SMEĆE RAZVRSTAVANJEM NA OBITELJ TJEDNO STVORI CAK SEST VRECA SMECA
Moja peteročlana obitelj tjedan dana sakupljala je otpad i to izvagala. Napravila je to i moja kolegica. Ostale smo ‘paf’...
Zar nitko ne zna odnijeti smeće osim mene..., pita on noseći dvije vrećice od 60 litara koje pucaju i iz njih vire papirići, plastika od buđole, kartoni od jaja i nastavlja: “Pa da, teško je odnijeti, ali me znaš j**ati da odvajam... Bem ti tvoje smeće...”.
Ovako nekako izgleda uobičajeni odvoz smeća iz mog stana. Da odvoz, jer iznošenje smeća uvijek neka strana komentira kao da je to veliki logistički zadatak. A naša peteročlana obitelj zaista proizvodi puno otpada. No davno sam naučila da je smeće ono što bacimo u crnu kantu pa to završi tamo daleko na nekom brdu, deponiju, i tamo zauvijek kuha dok se ne razgradi u nekoj dalekoj budućnosti, kad će se roditi i moji pra-pra-pra-pra i još nekoliko puta pra... unuci. I kao mnogi od nas, davno sam naučila da sve prestaje biti smeće kad to razvrstamo na papir, plastiku, metal... Onda to postaje sirovina za neku novu proizvodnju. I još ovo - naučila sam da je priroda kao spužva koja će se jednom iscijediti i nećemo je moći više crpiti. E to sam odlučila naučiti i svoju djecu, i da im razvrstavanje otpada nije nešto teško nego kao higijena zubi, što se radi skoro nesvjesno. A koliko moja peteročlana obitelj razdvoji sirovine (namjerno ne koristim riječ otpad) u samo tjedan dana, odlučila sam provjeriti eksperimentom. Evo mog rezultata: U tjedan dana proizveli smo šest punih vreća od 60 litara otpada. Ako se igramo matematike - to je 312 vreća na godinu ili 3120 vreća u 10 godina. Ajoj! Eto brda!
A onda sam sve izvagala i iznenadila se. Najviše sam imala plastike - dvije vreće od 60 litara, ali imale su manje od kilograma!
Toliko sam imala i papira, stakla je bilo 3,5 kg, komunalnog otpada (ono što se stvarno odvozi na Jakuševac) bilo je 4 kilograma, a biootpad je bio najteži - 4,4 kg. Bili su tu i par cipela, stari drveni sat te kantica u kojoj je bila boja, koje sam spremila za reciklažno dvorište, sve teško malo više od kilograma. Shvatila sam - plastika je apsolutna kraljica otpada po volumenu, a biootpad po masi. Kad sve stavim na hrpu, ja i moji stvorili smo oko 15 kg otpada u tjedan dana, što bi bilo 780 kg na godinu.
PLASTIKA JE ‘KRALJICA’ OTPADA
Isti zadatak - tjedan dana sakupljanja, sortiranja i vaganja otpada - imala je i moja kolegica Tina iz Velike Gorice, koja vodi svoj osobni rat s plastikom. Evo što je ona primijetila:
- A što ću s ovom vrećom kad se napuni? Na balkon? Morat ću to nekako zatvoriti... Sigurno će smrdjeti, uvijek smrdi, bila je to velika dilema u mojoj glavi kad sam odlučila testirati koliko dečko i ja na tjedan stvaramo otpada. Bila sam uvjerena da u sedam dana napunimo barem vreću i pol mješovitog otpada.
KANTE NA SVE STRANE...
Ali nakon tjedan dana iz kante i dalje nije ništa ispadalo, ona jednostavno nije bila puna! Prije nekoliko mjeseci počeo me jako živcirati plastični otpad, koji se, kako ja to vidim, množi u kuhinji. Bitke stalno vodimo, mi vs. plastika. A ona je svugdje! Više nisam sigurna mogu li napraviti jedan pošteni obrok a da me ne ‘napada’ sa svih strana. Pakiranje rajčica je u plastici, paprika je u plastici, brokula, mrkva... evo cijeli hladnjak prepun je plastike! I tako je u svakom kutku stana...
A prve “male korake” u odvajanju počeli smo s povratnom ambalažom prije nekoliko godina. Moglo se nakupiti i 10-20 kuna kad bismo je vratili u dućan. Nije bilo uopće loše! Nastavili smo s papirom, kartonom, a vrhunac je bio odvajanje biootpada. Nakon nekoliko godina mislim da sam ‘frik’ za odvajanje. Zašto? Pa... imam dva spremnika za plastiku, po jedan za papir i karton, vreće za povratnu ambalažu, spremnik za staklo, vrećice za ‘opasan’ otpad (baterije, deziće i ostale spremnike pod tlakom, LED žarulje, hrpice kutija za jaja, koje prosljeđujemo prijateljima koji imaju svoje kokice... Netko bi pomislio da cijeli dan razvrstavamo otpad u stanu, ali sve nam je to prešlo u naviku. No shvaćam da i dalje mnogo hrane bacam, pokvari se. Nasreću, nije to svaki dan (ne kuham baš tako loše). A evo što smo ja i dečko proizveli u tjednu: plastike smo imali 260 grama, papira i kartona 320 grama, tri kilograma mješovitog otpada, a povratne ambalaže 600 grama. Ukupno je to malo više od četiri kilograma otpada na tjedan ili 208 kg na godinu.
O našem eksperimentu razgovarale smo sa stručnjakinjom za otpad, prof. dr. sc. Aleksandrom Anić-Vučinić s Geotehničkog fakulteta u Varaždinu, na kojem obrazuju prve stručnjake za zaštitu okoliša. Pogledavši naše rezultate, iznenadila nas je. Super je što sakupljamo papir, plastiku, staklo, ali...
BIOOTPAD ZA SPAS ZEMLJE
- Važan je biootpad. On je izravno odgovoran za klimatske promjene! U nerazvijenim zemljama on se istresa na odlagališta, prekrije zemljom kako se ne bi stvarali neugodni mirisi i privlačile životinje. Tad se iz njega u uvjetima bez zraka stvara metan, staklenički plin. A molekula metana ima ‘snagu’ 24-26 molekula CO2! Dakle, ako ga odvajano prikupljamo, možemo se ponositi jer tako smanjujemo svoj utjecaj na klimatske promjene - otkrila nam je ova stručnjakinja.
Za naš test kaže da krije zamku: - U svoj tekst niste ukalkulirale da svake godine odbacite pokoju majicu, a ako vam ‘ode’ perilica rublja, to je 30 kg samo elektroničkog otpada.