KEČKEŠ: ŠKRTAC JE DOBAR LIK, ALI NE ZA PO DOMA
Sljedećeg utorka, 19. siječnja, u zagrebačkom kazalištu Kerempuh bit će premijera predstave “Škrtac” u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Ovo će biti prvi put da se u satiričkom kazalištu u centru Zagreba igra ova Moliereova predstava. - I to su velika čast i odgovornost. Čudno, ali dosad je ovaj klasik, s kojim se upoznajemo u školskim danima - zaobilazio Kerempuh. Općenito je kod nas malo igran, a tekst je sjajan, bezvremenski rekao nam je Hrvoje Kečkeš. Njega je dopala uloga Harpagona. Njegova prekomjerna škrtost koja stoljećima izaziva smijeh publike tek je katalizator kojim se prokazuju skrivene društvene patologije...
- To je lik za prste polizati. Vrlo je izražajnog karaktera. On sa sobom nosi tajnu i općinjenost materijalnim, ali kod Harpagona nailazimo na nekakvu protutežu u ljubavi, odnosno zaljubljenosti u jednu mladu i njemu nedostižnu djevojku. Njegov lik ima široku lepezu, a to je glumcu uvijek najdraže dodao je Kečkeš.
U zadnje je vrijeme zaredao s “osebujnim” likovima. U “Gruntovčanima” je Presvetli, u “Predsjednici” glumi Stipu Mesića i sad je Harpagon.
- I Presvetli i
Harpagon su dobri likovi, ali ne za po doma. Sinaptični su, ali imaju tešku narav, karakter, obojica. No takve je likove i najslađe igrati, dobrice su dosadne. Kod ovakvih dolazi do prepoznavanja osobnosti kod nas samih ili nama bliskih, a onda i dolazi do smijeha. A time se mi u našem kazalištu i bavimo - objasnio nam je Kečkeš.
A taj smijeh je baš u tom kazalištu neizostavna komponenta. U ovim je uvjetima teško očekivati salve smijeha u tim velikim, ali praznim dvoranama.
- Mislim da nikad nisam igrao neku premijeru pred manje ljudi, mislim da će moći biti 36 gledatelja, maksimalno 40. To je dosta teško jer baš očekujemo reakciju publike i tijekom predstave, to je kod nas dokaz kvalitete, a smijeh lakše odzvanja kad je u publici 500 gledatelja. Puno smo o tome razmišljali i zaključili da će nam to biti još veći poticaj, probuditi u nama inat da budemo zapamćeni kako smo Molierea igrali u tako škrtim uvjetima - kaže Kečkeš. Kostimografija i “maske” odgovaraju vremenu. Tako je i on na sceni s bradom i perikom.
- Sve je tu, baš kako treba biti. Adaptaciju je radio Tomislav Zajec, ali nije ‘prevedena’ predstava u današnje vrijeme. Malo je osvježenja i elemenata koji odstupaju od klasičnog Molierea, tek tu i tamo koji začin suvremenosti. Taj je tekst ipak bezvremenski, on može poslužiti u svako doba - dodao je zagrebački glumac.