DOSTA TAJNI! MORAMO ZNATI TKO JE OBNAVLJAO KUĆE KOJE SU SRUŠENE

U poslijeratnu obnovu Banovine je uloženo 2,5 milijardi kuna i javnost ima pravo znati tko je što radio od privatnih tvrtki i koliko je novca dobio. Vlada je preko svog Ureda za stambeno zbrinjavanje samo hinila transparentnost. Prvo su odbili dati podatke tko je radio pravdajući se izvidima USKOK-a. Što je potpuna nebuloza. Uskoro su i oni to shvatili, pa je premijer svečano objavio da će dati podatke. Ali oni su manjkavi i ne daju dublji uvid. Bačen je popis 290 tvrtki, ali čak su i to uradili aljkavo i morali su se ispričati jer 26 koje su naveli uopće nisu radile na Banovini. Ali taj popis nema osnovne podatke: koliko je koja tvrtka radila kuća, gdje, u kojem razdoblju, nema čak niti njihovih matičnih brojeva, nema isplata. U isti koš je stavljen netko tko je radio 200 kuća i jedan krov, a novinarima i javnosti je dano da se muče i traže tko je što radio. Princip je jednostavan, u takvom džumbusu je kriv svatko, odnosno, nije kriv nitko. Tvrtke čije kuće stoje, nemaju nikakva oštećenja, su uz bok onima koje su fušarile. Nije ni čudo da je jedan direktor otvoreno tražio da se na svaku srušenu kuću može staviti markica tko je na njoj radio, tko je nadzirao, što je napravljeno. Svi dokumenti postoje. I to bi bila potpuna transparentnost koja bi jamčila da se ništa ne skriva. Jer podsjetimo, Radimir Čačić javno kaže da je imao prigovora da su neke tvrtke koje su radile bile direktno povezane s ljudima u ministarstvu. Oni se ne smiju štiti. I to ne samo zbog poslijeratne obnove, nego zbog buduće obnove i Banovine i Zagreba. Sve mora biti transparentno, mora se znati gdje je otišla svaka kuna. Jedino će tako država opravdati povjerenje. Ali ako skrivaju poslijeratnu obnovu, kako vjerovati da neće i buduću?