MALENA GOGA LAVOVSKI SE BORI ZA SVAKI SVOJ KORAK...

DVIJE HEROINE Mama Magda Knego s kćeri Gordanom (6) svaki dan ide na višesatne terapije, a pokojnom mužu obećala je da će njihova curica prohodati

Jako sam umorna. Ovakav tempo, svakodnevne višesatne terapije iscrpljuju i nju i mene. Dan mi počinje u pet ujutro i završava iza ponoći. I tako svaki dan. Ali... Nema odustajanja - počinje nam priču Magda Knego, hrabra mama iz Dubrovnika, koja ima samo jednu želju, da njezina uskoro sedmogodišnja kći Gordana stane na noge i krene samostalno put majčina zagrljaja.

Veliku snagu Magdi daje i jedno obećanje.

- On nas gura dalje, moj pokojni suprug Pero, Gogin tata, njemu sam obećala da će naša curica prohodati. Djevojčica je rođena u 30. tjednu trudnoće, težila je 1410 grama. Kad je imala samo 21 dan, aspiracijom mlijeka nastupilo je gušenje.

REANIMIRALI SU JE TRI PUTA

Tri puta liječnici su je reanimirali. Dijagnosticirana joj je aspiracijska pneumonija. Provela je tri i pol mjeseca na respiratoru. Njezino tijelo je bilo hipotonično, kao puding. S rehabilitacijskim terapijama počela je još kao beba, ali nije bilo puno pomaka. No Magda i Pero nisu odustajali od raznih terapija, zajedno su prolazili sve. A onda je Magda ostala sama. Njezin suprug Pero je prije tri godine preminuo od puknuća aneurizme u mozgu. Imao je tek 40 godina. Nije doživio da čuje kako njegova curica priča. Goga je tad imala nepune četiri godine i do tada je jedino znala reći “tata Pero”. Nakon smrti supruga djevojčica je krenula na rehabilitaciju u polikliniku Glavić, bio je to rujan 2018. Riječ je o neurorehabilitacijskoj terapiji uz pomoć robotike, a terapija je za Gogu učinila čudo.

- Prvi ciklus vrijedan 30.000 eura nam je dr. Joško Glavić poklonio. A dalje guramo same, uz pomoć dobrih ljudi. Prva dva ciklusa u ovoj godini -vrijedna više od 100.000 kuna smo platile, uz pomoć humanitarnih akcija i GoFundMe kampanje - kaže Magda.

Goga, naime, ovakve rehabilitacije u poliklinici neće moći pohoditi kad krene u školu, jer traju po pet sati. Moći će tek održavati postignuti rezultat.

PRIČA, PJEVA, BROJI, PIŠE...

- Goga je trebala krenuti u školu ove godine, ali sam tražila odgodu. Tek lani je lijepo progovorila, sve priča, pjeva, broji, piše, dobro drži olovku. Sad sama i jede, a korača uz pridržavanje jer nema stabilnost ravnoteže. Ima svoju hodalicu, ali ne može je još samostalno koristiti, moram je pratiti da ne padne. Samo nam još malo nedostaje za taj njezin prvi samostalni korak – kaže nam ova neumorna majka.