Antonija Skender bila je udomljena, a Marta Divjak posvojena. Napisale su pismo ministru Josipu Aladroviću

Marta Divjak i Antonija Skender su članice inicijative “Moramo vam nešto reći”, koja se bavi pitanjima i problemima djece u sustavu socijalne skrbi.

Obje su, kako kažu, djeca sustava. Antonija je bila udomljena, a Marta posvojena i svojim zalaganjem nastoje educirati javnost jer smatraju da nedostaje općeg znanja o socijalnim temama. Nastoje napraviti i zajednicu udomljenih i posvojenih, a prije nekoliko dana uputile su i pismo ministru rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josipu Aladroviću. Nije im odgovorio, a u međuvremenu je, nažalost, preminula pretučena djevojčica iz Nove Gradiške. Nastavile su inzistirati na odgovorima, sve dok im se nije obratio premijer Andrej Plenković i dogovorio sastanak. Gostovale su u studiju 24sata i ispričale nam svoja iskustva.

PROBLEM STIGMATIZACIJE

- Moje djetinjstvo definitivno nije izgledalo dobro. Rane godine su bile obilježene obiteljskim nasiljem i zato smo ja, moj polubrat i polusestra bili izdvojeni iz obitelji. U prvom mahu smo bili smješteni u bolnicu zbog lošeg fizičkog i psihičkog stanja. Zatim smo premješteni u Dječji dom u Nazorovoj. Provela sam tamo šest mjeseci i na Badnjak sam udomljena u obitelj u kojoj sam bila do 16.-e godine. Obitelj se raspala i više nisam mogla biti njihov štićenik. Pozvali su me u ured socijalne

“UVIJEK SAM BILA OTVORENA I NIKAD NISAM SKRIVALA DA SAM POSVOJENA. TO ME JE I IZGRADILO KAO OSOBU”

službe i tamo je socijalna radnica, koja je bila zadužena za mene, a u tih 16 godina ja je nikad nisam vidjela ni čula, rekla da mogu birati povratak u dom ili smještanje kod biološkog oca. Izabrala sam biološkog oca - priča Antonija. Marta kaže da je njena situacija bila lakša jer je posvojena. Ipak, imala je problema tijekom djetinjstva.

NUŽNO JE RASLOJAVANJE

- Maltretirali su me, napisali su na kontejner da su tu našli Martu. Ali uvijek sam bila otvorena i nikad nisam skrivala da sam posvojena. To me je i izgradilo i sad se borimo protiv stigmatizacije - kaže Marta. Antonija je, nasreću, odrastala s troje starije braće iz udomiteljske obitelji koji su bili zaštitnički nastrojeni. Prema njima, rješavanje problema u sustavu treba otpočeti s odvajanjem posebnog odjela socijalne skrbi koji će se baviti isključivo problemima vezanima uz djecu. Nadalje, kažu da je nužno napraviti nadzorne timove sa psihologom i medicinskim djelatnikom. Važno je i da ti timovi imaju vrlo strog nadzor od treće strane koji će svakodnevno provjeravati donesene odluke. Kako kaže Marta, takva tijela doslovno bi “visjela” socijalnim centrima za vratom jer su zamjena za roditelje. Potrebni su im raslojavanje kako bi se što uspješnije fokusirali na dobrobit djeteta i strogi vremenski okvir za rješavanje problema kako bi se izbjegla kašnjenja u parnicama. U procese moraju biti uključeni svi akteri, od socijalnih radnika do suda.

Marta Divjak naglašava da je važna borba protiv stigmatizacije