: GLAZBA JE ZA JLJEPŠA IGRA
Dok naš fotograf namješta kadar, nasmijana Leda Lovrenčić (11) kao od šale prebire po tipkama svoga klavira.
Čini se kao da i ne razmišlja o tipkama koje stišće, kao da je više zanimaju kamera i naš razgovor u pozadini. Kao da je glazba za nju igra, a kako nam kaže velikogorička osnovnoškolka, učenica 5. razreda, upravo je to tajna i njezina novog velikog uspjeha. Leda je na nedavnom,
59. Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa osvojila
1. nagradu u disciplini solfeggio.
SAVJET PROFESORICE
Od 100 bodova, osvojila je čak 98,95 bodova na pismenom i usmenom dijelu ispita te time pobijedila među četvero učenika koji su došli do državne razine ovoga natjecanja.
- Veću sam tremu imala na županijskom natjecanju, jer nisam znala kako to natjecanje izgleda. Na državnom je bilo lakše, iako me u dva trenutka zaista uhvatila jaka trema. Na državnom natjecanju profesorica mi je stalno govorila da se samo zabavim, jer to mogu pretvoriti u igru. I na županijskom mi je govorila: ‘Važno je da se zabaviš, čak i ako budeš zadnja’. Jer zašto bi radio nešto što ne voliš - kaže nam Leda.
I to je njezina misao vodilja, kako u glazbi, tako i u plesu kojim se također bavi već dvije godine. Glazbenu i plesnu osnovnu školu pohađa u velikogoričkoj Umjetničkoj školi “Franjo Lučić”, tako da, kad sve zbroji, uspješno ide u tri škole.
- U osnovnoj sam peti razred, u plesnoj sad sam drugi razred, nakon četvrtog razreda, ako odlučim, ići ću u srednju. U glazbenoj sam isto peti, a nakon šestog idem u srednju. Tako da, kad ću biti sedmi u osnovnoj školi, bit ću prvi srednje u glazbenoj, a kad ću biti osmi razred u osnovnoj, onda ću biti prvi srednje u plesnoj - smije se Leda.
AKORDI, KVINTAKORDI...
Velika matematika za mnoge, zaključujemo. A kako uopće izgleda natjecanje iz solfeggia, koji je mnogima također velika nepoznanica? - Prvo smo imali pismeni dio, gdje smo rješavali pet zadataka, prvo pišemo ljestvicu, onda intervale, pa kvintakorde. Onda nam profesorica odsvira diktat, a mi moramo napisati ritam i tonove. U petom zadataku je opet ritam i onda ona odsvira interval, a mi moramo pogoditi koji je i raspisati ga - nabraja nam. Ledin talent za glazbu roditelji Ana i Konrad Lovrenčić zapazili su već u njezinoj najranijoj dobi. - Imala je samo dvije godine kad smo primijetili da bez greške traži i ponavlja tonove koje čuje da smo svirali. Prstićima je prelazila preko žica gitare i pjevala tonove. Ne bi prestala dok ne bi otpjevala točan ton. Prvo smo mislili da je slučajno pogodila, no onda smo shvatili da ih baš svaki put točno otpjeva - kaže nam Ana, inače naša poznata jazz pjevačica.
I tata Konrad je glazbenik, bas gitarist, a kako Leda kaže, vrlo je vješt sa svim instrumentima. Tako se cijela obitelj nadopunjuje kroz glazbu.
TALENT SU VIDJELI
ODMALENA
ASPOLUTNI SLUH Ledini roditelji Ana i Konrad shvatili su da ona već s dvije godine bez greške pjeva tonove odsvirane na gitari ili klaviru.