DRAGANA KOVAČEVIĆA SU PONOVNO UHITILI. KAKVO RAZOČARANJE

Kad odrasteš na kriminalističkim filmovima, nekako očekuješ da će i stvarni svijet, kad odrasteš, barem donekle pratiti fikciju koju si godinama gutao. Očekuješ spektakularne pljačke, ingeniozne planove i zamršene mreže korumpiranih sudionika. Očekuješ Keysera Sozea, Profesora Moriartyja, Daniela Oceana. Umjesto toga dočeka te Dragan Kovačević. Kakvo razočaranje.

Bivšeg šefa Janafa opet su okitili lisicama, s još trojicom veseljaka. Opet zbog mita, opet zbog firme kojom je ravnao. I hajde, kao krim entuzijastu, Janaf se ne čini kao loša odskočna daska u svijet kompleksnih malverzacija. Tu se vrte milijuni, tu je utjecaj, tu su šanse za internacionalni proboj. Možeš, ako si dovoljno prepreden, evoluirati do bondovskog negativca. A što ovaj napravi? Odnosno za što se sumnja da je napravio? Uzima milijune kuna mita od provincijskog električara koji u slobodno vrijeme podmićuje lokalne političare. Prima stanove, jedan u glavnom gradu, jedan na moru. Prima, ovo je posebno otužno, i aute za sina i kćer, iako im svojim primanjima može omogućiti valjda 12 auta, po jedan za svaki mjesec u godini. Šalje zaposlenike u San Francisco da deset dana gledaju u preplaćeni kran. I onda ti lumeni navodno produžuju za Havaje, na pajdašev račun, da bi se na povratku tako malograđanski hvalili fotografijama s putovanja. Uopće, cijela ova priča odiše takvom malograđanštinom. Umjesto skrivenog, luksuznog legla kakvo mora imati svaki negativac koji drži do sebe i u kojem prima uglednike svih vrsta, Kovačević je vodio jazbinu u Slovenskoj, obloženu drvom, s brojačem novca na šanku. I što na kraju ima od svega ovoga? Željezne narukvice, nekoliko oduzetih skrivenih stanova i doživotnu sramotu. A što imamo mi, krim entuzijasti? Ništa, razočaranje u stvarni svijet u kojem razni kovačevići nisu dostojni ni da zavežu vezice na hromoj nozi Keysera Sozea.

ŠTO NA KRAJU IMA? ŽELJEZNE NARUKVICE, ODUZETE STANOVE I SRAMOTU