DESET DANA U TRAVNJU
• Nikad viđena svjedočanstva o travnju 1941. u novoj knjizi • Od Tita i Krleže do Pavelića i Kvaternika • Životi su se tih dana zauvijek promijenili...
U predvečerje uoči 10. travnja 1941. tajni Hitlerov emisar dr. Edmund Veesenmayer očajnički nagovara dr. Vladka Mačeka da preuzme vodstvo nad Hrvatskom. Maček je najmoćniji političar Banovine, države u državi, unutar čijih se granica na 65.000 četvornih kilometara našao najveći dio hrvatskog naroda.
Njemu se njemačka ponuda čini kao sklapanje ugovora s vragom. Odbija. Za to vrijeme, skriven na jednom tavanu, umirovljeni pukovnik, “naftalinac” Slavko Kvaternik stvara svoju računicu.
I on smišlja proglašenje države. Podalje od njih, u Firenci, jedan čovjek na glasovitoj Piazzi dei Signoria (kojom dominira veliki Michelangelov David) isprobava novu odoru, zadovoljno promatrajući svoj izgled u zrcalu. To je dr. Ante Pavelić, čija je sudbina još neizvjesna i ovisi o Mačekovoj odluci. Povijest je na ruletu, kuglice se vrte preko crvenih i crnih polja...
U knjizi “Deset dana u travnju” objavljeni su dnevnici velikih i malih aktera povijesti, sjećanja, memoari i novinski članci tiskani u hrvatskim listovima od 1. do 10. travnja 1941. godine. Njome defiliraju Maček i Pavelić, otac i sin Kvaternik, Tito i Pavle Gregorić, Vlatko Velebit, Josip i Joža Horvat, Miroslav i Bela Krleža. Tu je i Marko Mesić, koji će u tri vojske – kraljevoj, ustaškoj pa Titovoj – biti odlikovan, ali poslije rata pod misterioznim okolnostima ostao je invalid – vlak mu je odsjekao obje noge. U knjizi se ekskluzivno objavljuju dijelovi zapisnika ispitivanja Marka Mesića pred isljednicima Udbe, koji su ga ispitivali nakon Titova sukoba sa Staljinom 1948. godine, kad je Mesić postao sumnjiv zbog mogućih veza s Rusima.
• Povijest je na ruletu • Siromaštvo u Zagrebu buja, a fašistički tenkovi dolaze • Knjiga ekskluzivno donosi i zapise s ispitivanja Marka Mesića
U knjizi čitamo i o dramama “malih” ljudi, koji se vole, mrze, žene, ubijaju, idu u kina, kabaree i strepe od onoga što će doći tog fatalnog 10. travnja.
Tog dana svima će život zauvijek biti promijenjen...
Slijedi nekoliko ulomaka iz knjige “10 dana u travnju”: “Četvrtak, 10. travnja, 100. dan u godini, katolici Veliki četvrtak, pravoslavni Hilarij, sunce izlazi u 5.22 sata…
Slavko Kvaternik zaspao je noć prije u svom tavanskom skrovištu s mišlju kako je ‘kucnuo čas’. Kad se ujutro probudio, obavio toaletu i trgnuo rakijicu, mučilo ga je još samo jedno pitanje – gdje su točno Nijemci. Ali… Tog jutra povijest je osobno zakucala na vrata Slavka Kvaternika
i uručila mu odgovor. ‘Desetoga travnja, kao da sam ga naručio, najavio mi se generalštabni pukovnik jugoslavenske vojske Nikolić, imena mu ne znam, rodjeni Virovitičanin, na službi u armijskoj komandi, kojega prije nikada nisam vidio, a nisam ni čuo za njega.
KVATERNIKOVA RAZMIŠLJANJA
S kim je došao i kako me našao u mojem skrovištu, ne znam. Odnosno, sasvim sam zaboravio... On mi je saopćio: a) da se jugoslavenska fronta na Dravi raspala, da o kakvom otporu pred Zagrebom ili iza Save, te kakvom otporu uopće ne može biti govora, svi su vojnici otišli svojim kućama; b) da je armijska komanda otišla iz Zagreba u Petrinju; c) da je ban Šubašić pobjegao u nepoznatom pravcu, što sam već znao; d) da se napredovanje njemačke tenkovske divizije koja je jučer stigla južno od Križevaca odvija nesmetano.’
“Time sam”, zaključio je budući vojskovođa, “saznao sve što sam trebao znati da mogu odabrati vrijeme proglašenja NDH.” Tako se Slavko Kvaternik prisjetio 10. travnja u svojim memoarima. Počeo ih je pisati u progonstvu u Slovačkoj, a dovršio u zatvoru u Zagrebu.
(...)
U novinama tog dana – Obzor, Jutarnji list, Novosti - vidimo kako teče život. Cijene krumpira su, čitamo, maksimirane, skočile su na 2,50 i 3,25 dinara. Gradonačelnik Mato Starčević donirao je novac socijalnom odsjeku u Patačićkinoj ulici “za nabavku raženog i kukuruznog brašna za siromašne”.
TITO ŽELI PRUŽITI OTPOR
Taj novac čuvao je u gradskoj blagajni za crne dane. Oni su tu. Ni on sam, a ni siromasi koji su se hranili u socijalnom odsjeku u Patačićkinoj ulici, nisu mogli ni slutiti da su došli najcrnji dani. (...)
Za to vrijeme, daleko od novina, šef komunista Josip Broz Tito šalje dopise vojnoj komandi, a usput, što će drugo, sastanči s Centralnim komitetom Komunističke partije, s kojim formulira borbene zahtjeve:
“Dok su se fašistički tenkovi približavali Zagrebu”, piše Broz, “ja sam u tom smislu lično for
mulisao zahtjev CK i poslao ga s našom delegacijom zagrebačkoj armijskoj oblasti. Zahtjev je bio odbijen. Mada je rasulo vojske i države bilo vidno, nismo odustali od stava da jugoslavenska vojska svuda, gdje je moguće, pruži otpor agresorima. CK KPJ se odlučno izjasnio za borbu protiv okupatora i njegovih domaćih izdajnika…”
(...)
ZA SIROMAHE MLIJEKO I KRUH
Mlijeko za dojenčad dijeli se u Zagrebu, javljaju novine, na osam mjesta – majke djece do dvije godine besplatno će, s potvrdom o rođenju djeteta, dobivati potrebno mlijeko, vršit će se u osam prodavaonica mlijeka, to će preuzeti Crveni križ. Mlijeko će se dijeliti od 7 do 10 u Harambašićevoj 16, Supilovoj 2, Domjanićevoj 5, Ilici 208, Krajiškoj 1, Savskoj cesti 21, Selskoj cesti 30, Selska cesta 165, Martićevoj 27, Novoj Vesi 49, Šenoinoj 20, Gajevoj 4, Radićevoj 17, Trnjanskoj cesti 47, Horvaćanskoj 118.
(...)
“Ostajem doma, otvaram radio i slušam odlomke iz ‘Borisa Godunova’”, pripovijeda Miroslav Krleža svojem biografu Enesu Čengiću prisjećajući se u vili na Gvozdu 10. travnja 1941. godine. “Najedanput, prekine se emisija i spiker najavljuje važno saopćenje koje će dati Slavko Kvaternik.
Kvaternik čita proglas, proglašava Nezavisnu Državu Hrvatsku. Kad završi, nastavlja ploča s ‘Godunovim’, i to onim svečanim dijelom gdje zvone zvona. Tako je uz zvonjavu ruskih zvona proglašena Nezavisna Država Hrvatska...”, prisjetio se pisac, koji će u toj državi doživjeti jednu od najčudnijih sudbina na ovim prostorima.
DRAMATIČNA KRLEŽINA SUDBINA
Uskoro će biti uhićen i strpan u zatvor u Petrinjskoj. Tamo će ga neki skojevac pljunuti jer je u svađi s Partijom, a Krleža – koji je danima prije toga nestrpljivo čekao premijeru ‘Glembajevih’ – će se rasplakati.
Pavelić skida Krležino ime s popisa za strijeljanje, ali intendant kazališta skida ‘Glembajeve’ s repertoara. Do premijere nikad neće doći, ali će Krležina žena Bela uskoro zablistati kao
glavna glumačka zvijezda NDH. Vladko Maček, suvereni vođa hrvatskog naroda, uskoro će biti zatočen u Jasenovcu pa kasnije stavljen pod Luburićevu stražu. Ante Pavelić navući će uniformu krojenu u Italiji, ali se baš i neće nanositi.
Marko Mesić krenut će u obranu Jugoslavije, ali će mu na fronti u Srbiji neki visoki oficir, s konja na kojemu je bježao, otpjevati samo ‘Adio Maaaa..a reeee...’ Uskoro će kao ustaša napasti Staljingrad, pa se kao partizan vratiti oslobađati Jugoslaviju...
Ovo je knjiga o tragičnim danima travnja 1941. i čudnim sudbinama ljudi koje su skrojene u ruletu u kojemu je kuglica dramatično skakala s crvenih na crna polja...