NE ČEKAJTE NOVI UŽAS. MIJENJAJTE ZAKON!
Sve rupe i nelogičnosti zakona zbog kojeg pate djeca bez doma
TATJANA (2)
PREMINULA JE OD TEŠKIH OZLJEDA 1994. U PULI, DIJELI SUDBINU S NIKOLL IZ GRADIŠKE
Stanje na terenu je užasno, mi nemamo kamo s djecom kad ih želimo maknuti iz problematične biološke obitelji! I zato što nemamo za njih alternativni smještaj, djeca u takvoj obitelji i dalje moraju ostati, to je grozno.
Požalila nam se socijalna radnica uz uvjet anonimnosti, dodajući kako ona i kolege stalno pišu resornome ministarstvu, ali odgovore ne dobivaju. Kad imaju dijete ili djecu koje hitno moraju maknuti iz obitelji, priča nam, još nekako uspijevaju domove namoljakati da tu djecu uzmu ili ih staviti u neku udomiteljsku obitelj na privremeni smještaj, ali kad su u pitanju slučajevi koji nisu jako žurni, nitko im niti ne odgovara.
- Ponekad mi socijalni radnici procijenimo da u biološkoj obitelji ipak nema napretka i zaključimo da dijete mora otići odande, ali to ne bude žurna mjera kao u slučaju nasilja, zlostavljanja i slično, pa pišemo na sve strane za novi smještaj, ali odgovora nema. Ostavljamo onda dijete u obitelji, i bude nam užasno, grozan je to osjećaj - dodaje socijalna radnica. Mora li se, i koliko, još tragičnih slučajeva dogoditi da se za zlostavljanu, zanemarenu i zapuštenu djecu nađe alternativni smještaj? Mala Nikoll u Novoj Gradiški je preminula od posljedica premlaćivanja, umrlo je dijete u domu u Osijeku, majka je prije četiri godine u Puli ugušila svoga dječačića, a tek rođena beba ostavljena je u Zagrebu u predvorju jedne kuće.
SOCIJALNI RADNICI MOLJAKAJU ZA DJECU
- Najveći nam je problem kamo smjestiti tu djecu kad situacija u obitelji kulminira, a drugi su nam problem sudski procesi, koji predugo traju. Sudovi traže mišljenje na mišljenje, pogotovo ako se ročište odgodi, i sve skupa traje cijelu vječnost, a djeca čekaju, kaže socijalna radnica. Samo udomljavanje nije komplicirano, ali udomitelja nema. Predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo Dubravka Čordašev kaže da je udomitelja prije tri godine bilo oko 2500, sad ih je 1300. Mladi se u to ne žele upuštati, a stariji nakon 65 godine više ne mogu biti udomitelji.
- A centri za socijalnu skrb neprestano moraju neku djecu hitno izdvojiti iz obitelji, iako privremeno. Ja sam, što privremeno što dugotrajnije, unatrag 13 godina udomila više od 60 djece. Neki ostaju dva, tri dana, neki mjesec dana, a neki godinama. Puno je nasilja - kaže gospođa Čordašev. Na udomiteljstvo se odlučila kad je, prolazeći kroz jedno selo u blizini svog Đurđevca, ugledala kako socijalna skrb iz obitelji odvodi četiri prekrasne djevojčice, obučene u neke haljinice, u kojima su se smrzavale.
NEBRIGA O NAJRANJIVIJIMA
- Srce mi je puklo od tog prizora, sve sam ih željela odvesti kući. Tako dam se odlučila na udomiteljstvo. Danas smo mi udomitelji, međutim, prekapacitirani, jer se s djecom iz problematičnih obitelji nema kamo, kaže predsjednica Foruma. Koliko je onda u Hrvatskoj djece koja prisilno žive s roditeljima koji ih zanemaruju, iako sustav zna da moraju van? Država za tu djecu zna, ali ih u obiteljima ostavlja jer nije za njih osigurala adekvatan smještaj. Država je znala za obitelj na Pagu, u kojoj je u veljači 2019. otac bacio četvero djece s balkona; u sustavu je bila i majka u Puli, koja je ugušila trogodišnjeg sinčića. Netko je u predvorju kuće u Zagrebu nedavno ostavio bebu u kolicima, već promrzlu, dok je u Osijeku u domu preminula beba od mjesec dana koja je oduzeta majci odmah poslije porođaja jer je procijenjeno da se majka o njemu ne može adekvatno brinuti. Propusta u postupanju prema djetetu nije bilo, poručili su nakon toga iz osječkog Centra za socijalnu skrb.
STRAVIČAN SLUČAJ IZ PULE
Prisjetili smo se i slučaja Tatjane Velnić (2), koja počiva gotovo tri desetljeća na pulskom Gradskom groblju. Na njezinoj spomen ploči piše: “U dubini duše moje, kuca vječno srce tvoje,a u njemu si ti zauvijek, tvoja mama”. Iza dječjeg osmijeha na fotografiji s nadgrobne ploče krije se golema tuga i priča koja nikad nije smjela tako biti ispričana. Slučaj malene Tatjane nevjerojatno podsjeća na tragični završetak života malene Nikoll. Osim što su obje bile iste dobi,i u ovom su slučaju sustav i okolina pokazali nemoć da prepoznaju nasilje. I Tatjana je preminula zbog teških ozljeda nastalih premlaćivanjem. Jednako kao i Nikoll i Tatjana se ugasila u samo nekoliko mjeseci, od kolovoza do studenog te godine, kada su majka i tadašnji partner počeli zajednički život. Sve se odigralo krajem studenog 1994.godine kada je u pratnji majke (23) i njezinog tadašnjeg partnera djevojčica u teškom stanju primljena u pulsku bolnicu. Iako tek počela živjeti, zbog teških ozljeda njezino maleno tijelo nije se uspjelo izboriti. Umrla je. Majka je na kraju oslobođena optužbi, a njezin je partner dobio zatvorsku kaznu od četiri godine, koju je služio od 2008. Biološki otac Petar Velnić je i prije tragedije sustav upozoravao da nešto nije u redu. Govorio je da se s djetetom ne postupa kako treba, ali uzalud, preminuo je lani u srpnju.