24sata

MOJ PAPRIKAŠ I GLAZBU VOLE SVI

- Piše: MARIJA CINDRIĆ

Na prvom vikendu u sklopu Mjeseca baranjske kuhinje na otvorenom sudjeloval­o je 25 polaznika koji su učili kako skuhati pijetla i napraviti domaću tjesteninu.

Neki su polaznici u Gajić dolazili čak iz Opatije, a kako napraviti baranjski paprikaš od pijetla s trgancima, lokšicama i čikovima, učio ih je posljednji baranjski gajdaš Filip Golubov Car (25). Ovakav paprikaš je tradiciona­lno jušno jelo s tjestenino­m.

Kuha se vrlo jednostavn­o od crvenog luka, vode, mesa pijetla i korjenasto­g povrća u kotliću. Začini su sol, slatka i ljuta paprika, tjestenina i peršin. Filip se kuhanjem bavi otkad je bio dijete. Odrastao je u tradiciona­lnoj kući pa mami i baki nije bilo drago što se petljao u njihovo kuhanje, ali ga je i dalje zanimalo.

- Mama se rano zaposlila i nije uvijek mogla biti kod kuće kako bi napravila svježe jelo, a svi smo, hvala Bogu, naučeni da volimo fino jesti. Tad smo svi prihvatili tu ulogu kuhara, neki kao obavezu, a drugi iz užitka - započeo je Filip. Filip je u ovom dijelu Hrvatske poznat kao posljednji baranjski gajdaš, a svakodnevn­o se trudi upoznati ljude sa starim baranjskim običajima koji nisu vezani samo uz hranu.

Dio je kulturno-umjetničko­g

NEMA PUNO GAJDAŠA

društva Baranjski Šokci, svira gajde i tamburu, bavi se vinarstvom, pleše i pjeva. Kaže kako mu je žao što gajdaša u Baranji nema više. Posljednji gajdaš prije njega bio je dida Marko Drventić, koji je preminuo 2002. godine. On je cijeli život svirao gajde, no krio je to od ostatka sela.

- Njegova majka je umrla i nije znala da on svira gajde. Jedno vrijeme baviti se glazbom bila je sramota. To je tad bio romski posao, a jedini instrument koji su tad svirali Šokci bile su gajde, ali ne oni koji su bili na dobrom glasu, nego oni koji su svirali po bircuzima i zabavama. Danas nam glazba ispunjava svakodnevi­cu, a gajde su mi se dopale jer ih mogu svirati sam, ne treba mi orkestar - rekao je posljednji baranjski gajdaš. Dodao je i kako danas djeca u školama ne uče o glazbi koliko to rade u drugim zemljama u Europi. Mnogi su ga zbunjeno gledali i pitali što su uopće gajde i nije li to glazbalo iz Irske ili Škotske, što ga je potaknulo na to da se potrudi mnogima pokazati prave stare šokačke i baranjske običaje.

- Odrastao sam u tradiciona­lnoj kući gdje su svi na neki način bili uključeni u folklor. S prabakom sam proveo najviše vremena svoga djetinjstv­a. S moje obitelji svi su običaji brzo prešli i na mene – nastavio je. Svoju ljubav prema običajima prenio je i na sve polaznike koji su htjeli nešto naučiti o baranjskim specijalit­etima. Osim što ih je učio o hrani, objašnjava­o im je i svaki korak pripreme kroz zanimljive anegdote baranjske povijesti.

- U mojoj kući je ovo tradiciona­lno baranjsko jelo, ali je sad skuhano na malo žešći način. Jako mi je drago što sam ga probala! Obožavam ovo jelo - rekla je Željka Bertić Kukić (55) iz Baranje nakon što je prvi put kušala Filipov paprikaš. Mjesecom baranjske kuhinje Baranjci se trude javnost upoznati

ZA SVE DOĐITE U - BARANJU

s ovim dijelom Hrvatske. Objašnjava tako Filip kako je Baranja jednako zanimljiva kao poznato hrvatsko more.

- Ako volite dobro jesti. Baranja. Ako volite jako dobro piti. Opet Baranja. Ako volite plesati, pjevati i zabavljati se. Baranja. Ako se volite kupati, možete na more, ali možete i ovdje na Dunav ili Dravu. Kako god okrenete, sve možete pronaći ovdje - zaključuje.

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia