NIJE NAS BILO MANJE OD BARCELONE ‘92.
MALO NAS JE, AL’ SMO JAKI U Tokio neće više od 65 hrvatskih sportaša i sportašica, a zasad je normu ispunilo samo njih 40. U Londonu 2012. bilo ih je 106. No favorita za medalju ima...
Sto dana do Tokija Hrvatska ima 40 evidentnih olimpijskih kandidata iz 11 sportova, od toga 28 s pojedinačnim normama i 12 vaterpolista. Očekujemo još desetak normi u biciklizmu, boksu, judu, karateu, streličarstvu, tenisu…, te jednu momčadsku, košarkaške reprezentacije.
Optimistična procjena je da bismo mogli imati oko 65 sportašica i sportaša u Tokiju. Poručio je to Hrvatski olimpijski odbor obilježavajući skromno (zbog epidemioloških mjera) i vrlo simpatično (uz junake vatrogasce) 100 dana do početka nikad čudnijeg OIja i predstavljajući opremu u kojoj će Hrvati u Tokio. Ali i s tih ciljanih 65 sportaš(ic) a, pred Hrvatskom su najskromnije igre još od onih prvih, 1992. u Barceloni! I po broju sportaša (39) i po broju sportova (12) u kojima će nastupati. A tad je, podsjetimo, Hrvatska bila tek rođena država i nisu svi svjetski savezi uspjeli pronaći model prema kojem bi našim sportašima omogućili nastup a da pritom nekog drugog tko se plasirao ne zakinu. Tako su, recimo, izvisili rukometaši i vaterpolisti.
GRGIĆ IMAO MONONUKLEOZU
No medalja bi ipak trebalo biti. Možda ne deset kao u Rio de Janeiru (makar... zašto i ne?), ali na zadnja četiri nastupa na ljetnim Olimpijskim igrama Hrvatska je osvojila 26 medalja i u Tokiju bi Sinkovići, Sandra Perković, vaterpolisti, strijelci, taekwondoaši... mogli održati taj prosjek od 6-7 medalja.
- Još nisam u pravom natjecateljskom ritmu, za one prave daljine, stignem do Igara - rekla je Sandra Perković, a braća Sinković, nakon što su pomeli konkurenciju na Europskom prvenstvu, ističu:
- Uvijek se može bolje, uvijek ima stvari koje se mogu poboljšati do OI-ja. Plivač Franko Grgić prošle je godine sa 17 godina trebao biti jedan od najmlađih sportaša na OI-ju, ali zbog odgode Igara ipak će u Tokio kao punoljetan.
- Iza mene su mononukleoza i korona virus, koji sam također prebolio. Nipošto ne idem u Tokio s motom ‘važno je sudjelovati’, ali preda mnom je, ako bude zdravlja, još nekoliko nastupa na Igrama - govori naše plivačko čudo.
Ali svi su složni u molitvi: Samo da ne bude ozljeda, da ostanemo zdravi, i bit će i slavlja i medalja.