Šifra: Ćevapi na buzaru! Za kilu prstaca daju 500 kuna

VADILO SE 300 TONA GODIŠNJE?

Inspekcija 24sata: Iako je izlov ove školjke zabranjen, ilegalno tržište u Hrvatskoj cvate

Dobar dan, mi bismo “ćevape”, ako ih imate. Ali one ćevape na buzaru, znate na što mislim. Tim riječima sam krenuo u jednom restoranu na polutoku Pelješcu naručiti poznate prstace, ili kako su mi lokalci rekli da ih ovdje zovu ćevapima.

Navedeni restoran ih, na sreću, nije imao i ljubazno su nam objasnili da su oni zaštićena vrsta i da ih ne smije biti u prodaji. Isto smo pokušali i u jednom drugom restoranu, ali dobili smo isti odgovor. No, među lokalcima smo saznali i drugačije informacije te da ih se, iako jako teško, ipak može nabaviti u Hrvatskoj, ali uz poznanstva i ponešto sreće. No krenimo redom. Prstac je školjkaš valjkastog duguljastog oblika i glatkih ljuštura. S vanjske strane vide se elipsaste brazde koje označavaju njegove godine. Naraste u duljinu i do 15 centimetara, a najveća težina je 10 dekagrama.

Od 1995. prstaci su u Hrvatskoj zaštićeni. Postoji i Pravilnik o zaštiti prstaca iz 2002. Neki znanstvenici navode da se u Hrvatskoj godišnje vadilo više od 300 tona prstaca. Lom obale uzrokuje razaranje staništa životnih zajednica i nestanak autohtonih vrsta. Živi u bušotinama koje sam pravi pomoću lučenja kiseline koja otapa stijenu i raste kako se školjkaš širi. Raste izuzetno sporo i ne može se uspoređivati s ni jednom drugom vrstom školjkaša u Jadranu. Znanstvenici naglašavaju da mu treba 10 godina da naraste centimetar. Konzumne veličine prstaca, kakvi su nekad bili dok nije bilo zabrane, iznosile su devet centimetara što dokazuje da su bile stare oko 100 godina. Kolonije prstaca za svoje stanište biraju poziciju gdje je jače strujanje mora. Zbog turizma, gastronomije životna staništa prstaca su devastirana. Kako je za vađenje ovog školjkaša potrebno razbijati stijene, njegovim se izlovom uništavaju i velike površine kamenite obale koje se ne mogu obnoviti. Lom obale uzrokuje razaranje životnih zajednica i nestanak autohtonih vrsta.

Na našem moru najviše ih se vadilo na zapadnoj obali Istre, oko Splita, Šibenika i na otocima. Prema nekim istraživanjima godišnje se vadilo do čak 300 tona prstaca.

Zbog svega toga je od 1995. zakonom zabranjeno izlovljavanje prstaca, njihovo stavljanje u promet i izvoz. No, unatoč tome se može pronaći na tržištu. Predviđena novčana kazna za pravnu osobu je od 25.000 do 200.000 kuna, a od 7000 do 30.000 kuna za fizičku osobu. Tako nas je put odveo na Pelješac, upravo zbog činjenice da je granica s BiH blizu, a upravo kod njih je prodaja i konzumacija prstaca legalna. Tako je Neum jedina oaza gdje se može guštati u toj deliciji, odnosno kako je susjedi zovu “dalmatinski ćevapi”. - Zadnjih godina je broj ilegalnih izlova ova školjke drastično opao. Policija strogo nadgledava sve, a i na mjestima gdje su se vadili prstaci postavljene su kamere. A i tko bi se usudio riskirati toliko velikih kazni. Stvarno mi nije jasno, ali, eto, ima nas svakakvih. Umjesto da se okrenemo drugim vrstama u našem moru mi se nastavljamo baviti ilegalnim stvarima - rekao nam je lokalni školjkaš, koji je htio ostati anoniman.

- Da bi se ulovila ta školjka mora se devastirati obala jer je glavni alat za prstace čekić. Zabrana ih je učinila još poželjnijima, a postala je i simbol među ljudima s viškom para - nadodao je naš sugovornik. Naš drugi upućeni sugovornik nam je potvrdio da se prstaci unatoč visokim kaznama i kontrolama još uvijek vade, ali, ipak, u sve manjem obujmu.

TO SU OZBILJNI NOVCI. NABAVLJAČI SU SE DIREKTNO DOGOVARALI SA ŠKOLJKARIMA, BEZ POSREDNIKA

ispričao nam je vrlo upućeni sugovornik s Pelješca

TO JE ČISTA RAČUNICA, ZA DAGNJE NABAVNA CIJENA JE 8 KUNA, A NABAVNA CIJENA PRSTACA 200 KUNA

pojasnio nam je u dugogodišnji školjkar

- To su bili ozbiljni novci. Nabavljači, odnosno vlasnici restorana su se direktno dogovarali sa školjkarima i nije ih mogao kupiti bilo tko. Znalo se točno tko kupuje i gdje ide. Nabavna cijena kilograma prstaca je oko 200 kuna, a u restoranima, od Zagreba pa do Dubrovnika, se prodaju za više od 500 kuna za kilogram, a moguće da zadnjih godina i više. To su sve riblji restorani visoke klase u koje zalaze imućni ljudi - rekao nam je naš sugovornik i nastavio: - Priče da se šverca u Neum, baš i ne drži vodu. Sigurno i toga ima, ali je lakše prodati u Hrvatskoj, gdje se ne moraju prolaziti carine i policijske kontrole. Iako, morsko područje oko Neuma je devastirano i teško da oni mogu toliko vaditi iz mora koliko prodaju, ima i tamo svega - pojasnio nam je naš vrlo upućeni sugovornik. Inače, u Neumu se ti isti prstaci, sasvim legalno, mogu pojesti za oko 300 kuna po kilogramu. I kad jednom prstaci pređu granicu, sve je čisto. Teško je dokazati da ti prstaci dolaze iz Hrvatske, jednostavno ponuditelji tvrde da je to prstac iz BiH mora.

‘TO VAM JE ČISTA ZARADA’

Da u BiH ima hrvatskih prstaca, rekao nam je naš treći sugovornik i da je upravo distribucija u jednoj maloj općini na Pelješcu. Uputili smo se u to malo mjesto, praveći se da smo turisti. Počeli smo se raspitivati, ali prokletstvo malog mjesta je da se vijesti, a pogotovo loše jako brzo šire pa smo ubrzo doznali da se po mjestu govori da se netko raspituje o prstacima i tako smo ostali uskraćeni za insajderske informacije, a ljude koje smo zatekli su nam rekli da o tome nemaju nikakvog pojma. Uspjeli smo doznati samo informaciju da je, navodno, prije desetak godina, bio izvoz s tog mjesta prema Neumu, ali danas toga više nema, ili ne znaju da ima. Pitali smo naše sugovornike, zašto bi netko riskirao visoke kazne i vadio famozne prstace, svi su nam odgovorili isto - brza i dobra zarada.

- To je čista računica, ako ćete prodavati, primjerice, dagnje, nabavna cijena vam je oko 7-8 kuna, a nabavna cijena prstaca 200 kuna, pa si zamislite. Sigurno će utjecati i ova korona kriza, ljudi prošle godine manje zaradili pa će sada htjeti nadoknaditi. Najveći je problem što će izlova prstaca biti dokle god postoji tržište, a to je tržište postalo elitno jer oni koji jedu prstace ne pitaju za cijenu, oni će ih pojesti i reći svojim prijateljima da su oni to jeli.

IZRONIO ČAK 386 PRSTACA

Cijena će prstacima ove godine zasigurno skočiti - objasnio nam je iskusni školjkar. Uz prstace postoji još nekoliko pripadnika morskog svijeta koji ne bi trebali biti na našim tanjurima. Među njima je periska. Iako ju možemo pronaći kao ukras u brojim konobama diljem naše obale, ona je strogo zaštićena jadranska vrsta. Endemska je vrsta u Sredozemlju, a rasprostranjena je u cijelom Jadranu. U našem moru strogo je zaštićen i drozd, jedinu ribu u Jadranu koja je zaštićena zakonom koji propisuje trajni lovostaj. Glavni razlog odluke o trajnoj zabrani izlova ove vrste je njezina izuzetna rijetkost u Jadranu. No, unatoč visokim kaznama, policija svako ljeto ima posla s ilegalnim ulovima. Tako je splitska policija u kolovozu 2020. na Hvaru zatekli 68-godišnjaka kako lovi prstace, oduzeli mu ih 113 te protiv njega podnijeli kaznenu prijavu, a tri mjeseca ranije u svibnju policija je uhvatila muškarca u Kaštelima s 386 komada prstaca. Iste godine u srpnju na području Marede u Novigradu policija je uhvatila 57-godišnjaka kako izlazi iz mora s mrežicom punom prstaca. Prava drama je bila 2019. kad je policija u lovu uhvatila oca i sina, koji se nisu htjeli predati. Otac je prijetio policiji da ima minobacač. Obojica su bila uhićena.

‘Izlova prstaca će biti dokle god postoji tržište, a to je tržište elitno jer oni koji ih jedu ne pitaju za cijenu. Cijena će rasti’