Zbog njih je Korčula postala HDZ free zona...
Katarina je na čelu Vele Luke, Nika upravlja gradom Korčulom, a Marija Lumbardom
Drugi najnaseljeniji otok u Hrvatskoj postao je HDZ free zona. Za to su se pobrinule mlade žene koje su pomele konkurenciju. Uputili smo se na otok Korčulu gdje smo bez rukavica i fige u džepu u iznimno opuštenoj atmosferi, ali baš o svemu, razgovarali s načelnicom Lumbarde Marijom Klisurom, njenom mladom kolegicom i načelnicom Vele Luke Katarinom Gugić, ali i prvom gradonačelnicom grada Korčule Nikom Silić Maroević.
MARIJA KLISURA
Iskrena da budem, umorilo me ovo s medijima, baš ste navalili, ali neka, dođite. Dođite u vinariju, tu ćemo najbolje razgovarati o svemu, kroz smijeh nam je telefonski dok smo dogovarali susret rekla mlada načelnica Lumbarde na otoku Korčuli, Marija Klisura.
Ova 29-godišnja krajobrazna arhitektica je u dramatičnoj završnici pobijedila odlukom Ustavnog suda dugogodišnjeg načelnika Lumbarde HDZ-ovog Igora Kršinića (71). - Nisam se nadala pobjedi, ali što je vrijeme odmicalo, ta se vjerojatno pretvorila u vrlu izvjesnu mogućnost. Po prirodi sam mirna osoba i nikad ne paničarim. Ekipa oko mene je bila luda, išli su na sve strane, a za majku da ništa ne govorim.
SLAVILI TRI PUTA
Kad je čula sve to oko žalbi, doslovno je poludjela, ali sam ih smirivala i govorila da će biti sve oke, kao i što je i bilo, barem smo tri puta slavili, prvi put nakon što su se izbrojali glasovi, drugi put nakon što je županijsko izborno povjerenstvo odbilo ponoviti izbore, a treći put nakon odluke Ustavnog suda, ako ništa barem smo se skupili i fino feštali u malom krugu prijatelja - kaže nam Marija, koja nas je odličnog raspoloženja u ljetnoj haljini i tenisicama dočekala u vinariji Popić, da bismo probali izvorno lokalno vino Grk. Kad sam im rekao da ne pijem alkohol, uslijedio je šok: “Pa kako, jao. pa ja sam baš zato ovdje, ma dobro, nećete moći probati najbolje vino, ali dobro”, jadala se Marija kroz smijeh, dok je ljubazna konobarica nudila sve vrste bezalkoholnih pića, ali odlučili smo se za hladnu vodu jer su temperature bile nesnosne. Marija je, po običaju kako nam kažu, uzela čašu famoznog Grka.
- Ovako ćemo lakše razgovarati... Ha-ha - smije se Marija, koju smo pitali što je jednu mladu djevojku uvelo u politiku.
ZELENA JE NJENA BOJA
- Moja osnovna motivacija je zaštita javnog prostora za buduće generacije. Još nemam djece, ali sjećam se koliko sam kao dijete uživala odrastajući u Lumbardi, u prekrasnoj prirodi i sigurnom okruženju. Baš je na mladima društvena odgovornost da shvatimo koliko politika djeluje na naš život i iznimno mi je drago da sam uspjela potaknuti ljude u Lumbardi da se uključe u bilo kakvu vrstu političkog djelovanja. Mogu reći i da me uhvatio zeleni pokret u Hrvatskoj, s kojim se slažem i s kojim se podudaram u promišljanjima - pojasnila je Marija i nadodala da je od predsjednika lokalnog SDP-a Darija Žmikića dobila ponudu da nosi njihovu listu, ali je Marija naglasila da to može, ali isključivo kao nezavisna, čak je i plakate imala u zelenoj boji.
Rodila sam se u Zagrebu. Moj otac je iz Lumbarde, a mama iz Zagreba. Ona je došla ovdje na ljetovanje, pa se zaljubila, a sad je li u Lumbardu ili mog tatu, to ne znam točno, ali je odlučila ovdje ostati - smije se Marija te nadodaje da je imala prekrasno djetinjstvo. - Ovdje vam je mirno, svatko svakog zna i nema straha. Kao djeca smo cijeli dan bili vani, po ljeti i da ne govorim. Ovdje vam je prekrasno vrijeme cijele godine, možda samo 12. i prvi mjesec su malo hladniji, ali ostalo ako je sunce vi slobodno možete u kratkim rukavima biti vani. Kupali smo se cijelo vrijeme i izronjavali školjke. Onda je došla srednja škola, pa sam otišla za Zagreb, a u Lumbardu sam se vratila prošle godine kad je krenula pandemija. Radila sam u marketinškog agenciji, ali zbog korone nije išlo, bavila sam se i strukom, ali kako sam radila dva posla, bilo me je izrazito teško i htjela sam nešto promijeniti pa sam se vratila doma. Ovdje sam radila u vinogradu, brala masline, uzgajala rajčice i ostalo povrće. Ništa mi nije teško, dapače, to me opušta i volim zasukati rukave. Osim toga, kao turističko mjesto, bavimo se i turizmom - rekla je Marija, koja je htjela, kao i mnogi njezini prijatelji, otići u Njemačku.
- Skoro cijelo moje društvo iz Zagreba se preselilo u inozemstvo, i ja sam bila na tom putu, ali u zadnji tren sam se predomislila i vratila tu doma. Lumbarda je za mene nešto posebno, to je meni u srcu. Kako je krenula korona, mislili smo da nećemo imati goste pa sam pozvala sve moje prijatelje da dođu kod mene, ali onda je bilo i dosta gostiju, to vrijeme je bilo odlično. Toliko nam je bilo lijepo da su se moji prijatelji počeli raspitivati o kupnji neke kuće na otoku, a ja ih sve zovem da dođu - kaže nam Marija i nastavlja: - Moj je cilj kao načelnica brendirati naše lokalne proizvode, inzistirati na održivom razvoju. Moramo staviti naglasak na eko. to je budućnost. Moj je cilj završiti i otvoriti reciklažno dvorište, ali i otvoriti još jedan vrtić jer, na sreću, imamo dosta djece i na to smo ponosni. Na našim događanjima ćemo tražiti da se ne koristi plastika, tu ćemo pomagati našim proizvođačima oko nabavljanja eko proizvoda - s velikim žarom govori Marija, koja je kad je riječ o muškarcima zahtjevna. - Naše žene na otoku su uporne, radišne i vrlo principijelne. Takva je bila i moja majka, koja je praktički zarađivala i odgajala nas, otac, koji je preminuo, je isto radio, ali je više bio za zafrkanciju. Moj muškarac mora znati kopati, lijepiti pločice, stavljati laminat - smije se Marija te ispričala anegdotu. - Jednog sam dečka zvala na spoj, ali na nogomet. Malo smo nabijali loptu i to je to. Nastavili smo se viđati, ali ništa od toga, postali smo prijatelji otkrila nam je Marija.