HRVATSKE KOŠARKE NEMA VEĆ 25 GODINA, A NEĆE JE BITI JOŠ TOLIKO

POKUŠAVAMO PREČICOM DOĆI DO CILJA, A TO NE IDE VEĆ ČETVRT STOLJEĆA. I NEĆE NI IĆI OVAKO...

Na stranu kolektivno razočaranje igrom i rezultatom, no zapitajmo se koliko je realno očekivati da se Hrvatska plasira na OI i je li ova reprezentacija bolja od Brazila i Njemačke? Bogdanović se priključio sedam dana prije turnira, Hezonja se vratio u reprezentaciju nakon što je godinama odbijao pozive i grijao klupe NBA klubova, da je Žižić dohvatio pristojnu minutažu tek kad se vratio u Maccabi, da je veteran Ukić vraćen iz mirovine kako bi pomogao iskustvom, da su osim njih glavne poluge bili Babić, Šakić, Marčinković i Bilan koji ne igraju košarku na euroligaškoj razini te Planinić, Drežnjak, Rogić i Jordano koji su razina niže. Kad se tome doda i da nakon sezone nije bilo ni dva tjedna za pripreme i uigravanje, da se većina napada svodila na izolacije i igru jedan na jedan, da zbog pandemije nije bilo ni ozbiljne podrške s tribina, pitanje je li moglo i završiti bolje. Jako teško. Dan nakon poraza većina upire prstom u Veljka Mršića? Je li mogao bolje, je li pogriješio u selekciji? Vjerojatno. Je li i on bio umoran od sezone i osobne borbe s koronom? Vjerojatno. No je li jedini krivac za debakl? Nije. Kao što nisu bili ni njegovi prethodnici u od Spahije, Petrovića i Repeše do Anzulovića. Hrvatske košarkaške reprezentacije nema u europskoj konkurenciji već 25 godina, što sugerira da su problemi daleko ozbiljniji od toga je li Mršić mogao obraniti +10 u zadnjoj četvrtini protiv Njemačke ili je trebao drugačije braniti pick protiv Brazila. Nije Mršić taj koji mora i može premostiti probleme koji muče hrvatsku košarku, od slabog statusa i slabe lige. Hrvatska košarka pati zbog neprirodnih odnosa na relacijama NBA – FIBA – ABA i trebaju joj strukturne promjene i strateške odluke, a iznad svega masovnost u omladinskim pogonima klubova, treba joj jaka liga u kojoj će se igrači i treneri razvijati, financijska pomoć da igrače zadrži u klubovima koliko je moguće. Sve drugo su pokušaji da se prečacem stigne do cilja...