KRST PRI SAVICI

Ne, nije to onaj krst, a nije ni zagrebačka Savica. Ovo je naslov djela F. Prešerna, posljednjeg slovenskog pisca kojeg spominju školski programi država nastalih na tlu raspadnute Jugoslavije; prijevod, Krštenje na Savici. Radnja zasnovana na mitskoj podlozi pokrštavanja podalpskih Slavena odvija se kod Slapa Savica na Bohinju, u blizini Bleda i jedinog slovenskog otoka na njemu. Na tom jezerskom otoku 99 kamenih stepenica vode do crkve Marijina Uznesenja, a na njima su se u večernjim satima 1. srpnja smjestili članovi EU komisije koji su dolaskom počastili Sloveniju, državu koja će sljedećih mjeseci obavljati ulogu predsjedavajuće. S te pozicije gosti su, u gospodskim odijelima, promatrali krstnu uprizoritev, praizvedbu baleta nastalog na podlozi Prešernovog Povodnog moža iliti Vodenjaka. Sve sama gospoda uključivo s gospodinom ministrom unutarnjih poslova zemlje domaćina. Bilo je tu i naše gospode, prijatelja slovenskog premijera koji je koji sat ranije tvitao fotografiju dvoje kolega u „neprimjerenom društvu“. Nisu to bile dame iz polusvijeta, ni članovi zločinačkih organizacija, već osobe koje su pripadale, ili jesu članovi lijevo orijentiranih stranaka. Obilježio ih je crvenim krugovima i tako od njih načinio mete. U govoru, koristeći svoj privilegirani položaj, predsjednica EU komisije Ursula von der Leyen zbog toga ga je ukorila, a u znak protesta potpredsjednik EU komisije odbio se fotografirati za zajedničku fotografiju. Nije želio ostaviti svoj trag u društvu J. J. Sutradan, osvanula je objava ministra unutarnjih poslova nama prijateljske Slovenije kojom je potpredsjednika EU komisije neizravno krstio svinjom, pozivajući se na biserje i svinje; dan ranije tako je krstio i sudionike alternativne proslave Dana osamostaljenja Slovenije. Ukorio ga je i sam predsjednik prijateljske države. Gospodin se nije ispričao, pa su strani novinari napisali da se od Slovenije ne očekuje ništa, osim da što prije prođe vrijeme njena predsjedanja. Stoga, sitne uvrede kojima građane zasipa vrhovni vođa naše države ne treba spominjati, jer se od njega ništa drugo ne očekuje. Obavljajući svoju građansku dužnost zaštite Jadrana paraziti i zavidnici na svašta su navikli, pa im je svejedno čime ih i kakvim imenima časti i krsti predsjednik države. A istoga dana dok se odvijao Krst pri Savici, na jednom drugom jezeru, na dalekom jugu nekadašnje zajedničke države, na Ohridu, odvijao se sastanak Prespanske skupine: osim Albanije sve same zemlje bivše države. Ni ondje se ništa nije dogovorilo jer, kažu, ništa se nije ni očekivalo. Ohridski biseri više ne postoje. Postoji jezero Ohrid, ali ne jezero bolne bistrine, već ugrožena svjetska baština za čiji se život bore stručnjaci. Jezero se guši u otpadnim vodama.