Pilić: Goranu smo skidali kile da bi uzeo Wimbledon
Na 20. godišnjicu čuda u Londonu slavni trener otkriva tajne trijumfa
To je bilo čudo! Znate, Goran je bio u vrlo lošem stanju, godina mu je bila očajna, izgubio je 19 puta u prvom kolu, imao je osam kilograma viška... Došao mi je u akademiju nakon što nije igrao 19 dana. I ja sam ga sa 60 godina pobijedio.
Vrijeme radnje je početak 2001. Sedam mjeseci prije nezaboravnog osvajanja Wimbledona Ivanišević je praktički bio - bivši tenisač. Na ATP listi bio je 132. I na treningu je izgubio od 60-godišnjeg Pilića. - Rekao mi je: ‘Šjor Niki, kad sam izgubio od vas, mogu reket objesiti o klin’. Ali ja sam mu rekao: ‘Ajde, ajde, za tri dana ćeš ti mene šišnuti’. Otišao je dočekati Novu godinu, a ja sam mu svojim poznanstvom s direktorom omogućio nastup na turniru u Heilbronnu.
‘BOG JE POSLAO KIŠU’
Ondje je brza podloga, gdje je servis važan, i dobro mu je išlo pa je povratio nešto samopouzdanja. Izgubio je u finalu od Llodre (bilo je 6-3, 6-4, a prije toga pobijedio je Davidenka, Vaceka, Knowlea i Wesselsa, nap. a.), smršavio je pet kila i vratio se u formu - priča nam Nikola Pilić (81), nekad šesti igrač svijeta i finalist Roland Garrosa, a potom trener koji je osvojio Davis Cup s Njemačkom, Hrvatskom i
Srbijom.
Goran je nakon toga u Milanu došao do četvrtfinala i izgubio od Federera, u prvom kolu Marseillea od Clementa, u trećem kolu Memphisa od Woodruffa, u drugom kolu San Josea od Malissea, u trećem kolu Indian Wellsa od Kafeljnikova, u drugom kolu Miamija od Moye, u prvom kolu Barcelone od Montanesa, u prvom kolu Münchena od Squillarija, u prvom kolu Queens’a od Carattija i u drugom kolu Hertogenboscha od Hewitta. A onda je došao u Wimbledon. S pozivnicom, kao 125. igrač svijeta.
- Bio sam s njim, uz Marija Tudora (Goranov prijatelj, sparing partner i
trener, nap. a.) pripremao sam Gorana za Wimbledon. Ondje smo imali automobil Slavice Ecclestone, bili smo praznovjerni, igrali smo balote s teniskim lopticama svaki dan, pa makar i po kiši... Goran je postao prvi igrač u povijesti koji je s pozivnicom osvojio Grand Slam i prvi nakon Borisa Beckera 1985. koji je osvojio Wimbledon iako nije bio nositelj. Pobijedio je Jonssona 6-4, 6-4, 6-4, Moyu 6-7 (6), 6-3, 6-4, 6-4, Roddicka 7-6 (5), 7-5, 3-6, 6-3 i Rusedskog 7-6 (5), 6-4, 6-4 pa ušao u drugi tjedan. U četvrtfinalu Goran je srušio Marata Safina 7-6 (2), 7-5, 3-6, 7-6 (4). Već ulazak u polufinale bio je senzacija, a ondje ga je čekao domaći ljubimac i nada Tim Henman. Koji je u četvrtfinalu izbacio Federera.
‘PET KILA U 15 DANA’
- Bog nam je poslao kišu, da meč nije bio prekinut, izgubio bi od Henmana prvi dan 3-0. Puno smo razgovarali, drugi dan je dobro servirao i opet je kiša prekinula, a treći dan mu je išao i servis i retern - sjeća se Pilić. Ivanišević je u meču koji je počeo u petak i završio u nedjelju pobijedio Henmana 7-5, 6-7 (6), 0-6, 7-6 (5), 6-3. Pa u finalu u ponedjeljak, 9. srpnja, Pata Raftera 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7.
- U 7-8 mjeseci došao je od nule do trona i treba mu skinuti kapu. Na dočeku u Splitu nisam bio, morao sam biti u Münchenu, ali bilo je spektakularno i on je to zaslužio - kaže nam Pilić i odgovara kolika je bila njegova uloga u tom
Wimbledonu:
- Dao sam što sam mislio da treba dati, potporu, vratiti ga u život jer nije bio zadovoljan sa sobom. Još od te zime, kad je igrao nogomet, dizao utege, ne znam što sve. Ali u 15 dana izgubio je pet kila i vratio se. Što ste mu točno govorili, kakve savjete davali? - Ma on je uvijek na travi igrao dobro. Ja sam imao dobar servis, ali on je imao jedan od najboljih svih vremena. Da je imao bolje živce, ne glavu nego živce, osvojio bi tri-četiri puta Wimbledon. Ja sam dosta mogao utjecati na njega. Sjećam se kako su mu kod jednog prekida meča s Henmanom u svlačionicu došli neki prijatelji i ja sam ih poslao van i pitao Gorana ‘Što se događa?
‘DAO SAM MU KRILA’
Još nisi izgubio, uvijek si tu dobro igrao, gubiš 2-1, pogodit ćeš neke asove i bit će 2-2...’ Morao sam mu malo dati krila. Psihološka podrška je važna. Kao i ti mali rituali: jeli smo isto, parkirali se na isto mjesto, pa čak i ako nije bilo slobodno, izgurali smo drugi auto... To je baš divna priča, kako je u 7-8 mjeseci od ponora došao do Mt. Everesta.
Iako mu nije cijelo vrijeme bio prvi trener, Pilić se provlačio kroz cijelu Goranovu karijeru.
- Radio sam s njim još dok je imao 14-15 godina. Ma čak je i spavao u mojoj kući tri godine, i dok je igrao protiv mene! U Davis Cupu sam vodio Njemačku protiv Jugoslavije, on i Živojinović imali su i meč-loptu protiv Beckera i Jelena, ali Njemačka je ipak bila mnogo jača i pobijedila je 5-0.
‘PSIHOLOG? ZAŠTO NE’
Je li Goran najveći tenisač s kojim ste radili?
- Dao sam mu puno, Goran uopće nije lijen, vrlo je radišan, imao je pobjednički karakter i agresivnost, ponekad možda i preveliku. Radio sam s Đokovićem, sedam i pol godina s Gulbisom, Sticha sam doveo do drugog mjesta ATP liste, uz Beckera sam u raznim ulogama bio 11 godina... Goran je svakako bio svjetska klasa. Samo da je imao bolje živce... Koliko bi mu pomoglo da je radio sa sportskim psihologom?
- Bilo bi mu sigurno dobro, da se znao smiriti u nekim situacijama, ali to tad nije bilo toliko popularno kao što je danas. Ja sam ga često smirivao. Imao je vrhunski servis, dobar forhend, smeč, ali bekhend mu je bio lošiji, posebno bekhend retern. A često ga je prejaka želja za pobjedom dovela da reketi frcaju. Kad je bio stabilan, igrao je vrlo dobro, bio je lukav, znao je igrati... Pa nije ga slučajno Novak Đoković uzeo za trenera.
On je imao po 25-35 asova u meču.
Jeste li svojim igračima ikad uzimali Gorana kao referentnu točku, govorili: “Vidi kako je Goran to radio?” ili “Nemoj ovo kao Goran”?
- Pa to vam je kao da nekome kažete: ‘Pjevaj kao Pavarotti!’ Nikad nisam takvo nešto govorio jer nema smisla.
Je li baš tog ljeta prije 20 godina Goran igrao najbolje u karijeri? Ili mu je vrhunac bio nekad prije? - Mogao je Samprasa dobiti u onom finalu 1998. (bilo je 6-7, 7-6, 6-4, 3-6, 6-2 za Samprasa, nap. a.), imao je velike šanse. Nije pobijedio, 2001. jest, tako je to...
RADI S ANOM PRŠO
Danas Pilić radi s jednom mladom tenisačicom poznata imena. Ana Pršo (18) nećakinja je Dade Prše i nastupa za Australiju. - Trenira je Igor Flego, a ja odradim pokoji trening s njom. Vratila se na turnire nakon što je imala 14 ozljeda! Ima strašnu volju i probit će led - priča Pilić i zaključuje:
- Kad ću u mirovinu? Bože sačuvaj, dan bi mi bio predug...