OD ROJSOVE ‘TKO JE JAMIO...’ DO BANDIĆEVE ‘ŠTO SMO ĆAPILI...’

Tomislav Klauški u novom Expressu (tjednik je na kioscima u prodaji na isti dan kad i ova kolumna) savršeno je opisao simbiozu HDZ-a i Milana Bandića. Taj razorni politički kancer, koji se multiplicirao godinama, složio je Zagreb na koljena, ponizio ga i de facto pretvorio u ogled palanke i palanačkog duha, koje je tako sjajno analizirao Sanaderov mentor u Salzburgu, srpski filozof Radomir Konstantinović. Lavina skarednih detalja iz povjerljivih razgovora koje je Bandić vodio sa svojim intimusima ne traži nikakvo dodatno objašnjenje. Bandić ima vozača Krajinu, ali ne zato da gradonačelnika vozi okolo nego da mažnjavaju pare poreznih obveznika i građana. U talu. Ima i kuhara, liječnicu... Svi nešto kradu, varaju, izigravaju zakone. Manje kuhaju i liječe. Takva je tradicija duga. Obilježena izjavama od kojih se normalnim ljudima povraća.

Ljubo Ćesić Rojs sredinom devedesetih je rekao: “Tko je jamio, jamio”. Dr. Ivo Sanader sredinom dvijetisućitih, parafraziram: “...moramo sad iskoristiti svoju priliku i uzeti što možemo jer tko zna kad će se više ponoviti...”. Da ne bude zabune, govori o sebi i stranci. Pa se Milan Bandić prije nekoliko mjeseci žali s udobnog stražnjeg sjedala Audija jataku Krajini: “... što smo ćapili, ćapnuli smo...”.

A što je to osim groznoga kontinuiteta kriminalne djelatnosti u nacionalnoj politici?! Pljačka ove države i njezinih građana koja ne prestaje, evo, 30 godina. Nekako je normalno da političari kradu. Podjela ratnog plijena nakon osvajanja vlasti. To je sve prirodno. Nagrada za trud. Šteta je što pokojni Milan Bandić nikad neće na sudu braniti svoje financijske operacije. On je otišao, a ostali su njegovi pajde. Gomila njih. S vilama, stanovima, gotovinom...

A ŠTO JE TO OSIM KONTINUITETA KRIMINALNE DJELATNOSTI U NACIONALNOJ POLITICI?!