TAKVA JE OVO DRŽAVA...

Mene je sramota u kakvoj mi to državi živimo, rekao je za 24sata jedan vidno razočarani član Hrvatskog olimpijskog odbora, a nakon što se na sjednici skupštine HOO-a pojavio, pa i uredno glasao za nešto, Damir Škaro, nekadašnji boksač i aktualni optuženik za seksualno zlostavljanje i silovanje. Zgražati se nad time “u kakvoj mi to državi živimo” može samo netko tko nema televizor, prezire internet i na kiosku kupuje isključivo bonove za mobitel. Drukčije rečeno: onaj koga još nešto može iznenaditi u Hrvatskoj je ili neizlječivo naivan ili je fascinantno neupućen.

Mi, naime, živimo u državi u kojoj se bjeguncima od pravosuđa na revere kači ordenje, u kojoj se neka druga ordenja vraćaju ratnim zločincima, u kojoj se može ubiti dvoje ljudi brodom pa godinama mirno piti kavu na Cvjetnom, u kojoj je jedan živi bivši premijer u zatvoru zbog korupcije, dok jedan mrtvi gradonačelnik rešetke neće gledati zahvaljujući zastoju srca; u kojoj saborski zastupnici najnormalnije izjednačavaju homoseksualce s pedofilima, u kojoj, da malo prošaramo, predsjednik nepismenim proglašava dobitnika European Press Prizea, a ministri u Vladi građanima ostavljaju mogućnost izbora da se cijepe, prijeteći im kaznama ako naprave krivi izbor. Mi, dakle, živimo u takvoj državi u kojoj se pravomoćne presude za ubojstva ne provode, dok se jedan ugledni i utjecajni sudac javno, na televiziji, pitao treba li onkološke bolesnike slati na robiju, bez obzira na to što su, dok ih je zdravlje služilo, krvlju natapali Pakračku poljanu i kratkim rafalima skraćivali djetinjstvo malim Srpkinjama.

Damir Škaro, da skratimo, formalno-pravno nije kriv, ali nije ni nevin. Kao jedno ili drugo on može izaći samo iz sudnice i s pravomoćnom presudom zbog koje će ili na robiju ili nazad na posao. U međuvremenu bi bilo i moralno i normalno da sjedi doma i čeka. Moralno i normalno, međutim, ovdje ne stanuju jer ovdje vlada stranka kojoj se sudi za sudjelovanje u epskoj pljački, dok predsjednik Republike vraća odlikovanja Branimiru Glavašu, kojem se, baš kao i Škari, također trenutno sudi, ali za ratne zločine! U takvoj mi, dakle, državi živimo i čuđenju više nema mjesta. Andrićevski kazano, sve je, ama baš sve, u svakom trenutku ovdje, u Hrvatskoj, moguće, dok je od svih scenarija uvijek najizvjesniji onaj najcrnji. Tko se na to nije navikao, morao bi, sebe radi, potražiti stručnu medicinsku pomoć i redovito uzimati terapiju. S tabletama se stvarnost lakše podnosi. Promijeniti se svakako neće.