HAJDUKOVCI ZBOG MIŠE POBJEGLI OD STRIPTIZETE
Stanko Karaman poznaje Mišu od 1967. godine. Prišao mu je ‘crnomanjasti mladić’ i rekao: Ja sam pjevač Mišo Kovač
Stanko Karaman je šezdesetih godina bio mladi novinar, a slučajan susret s legendom obilježit će ga za cijeli život. Sprijateljio se s Matom Mišom Kovačom, koji je u petak proslavio 80. rođendan.
Izdao je i knjigu posvećenu slavnom pjevaču i Dalmaciji, a na Mišin rođendan najavljeno je i novo izdanje...
- Dogodilo se to davne 1967. godine. Bio sam član splitskog dopisništva velike novinske kuće Vjesnik, kad sam pisao i snimao za Sportske novosti, Vjesnik, Arenu i Plavi vjesnik. Po zadatku sam svratio u tad kultni hotel Marjan i ne sluteći da će mi taj posjet u značajnoj mjeri obilježiti dio profesionalne karijere. Sportu i Dalmaciji, koji su bili moja opsesija, dodao sam i zabavnu glazbu - piše Karaman i otkriva prvi susret s Mišom.
- I tako ja, okićen notesom i fotoaparatom, uđem u atrij hotela, kad me u jednom trenutku zaustavi crnomanjasti mladac, otprilike moj vršnjak od tridesetak ljeta. Predstavio mi se kao pjevač Mišo Kovač. Time taj prvi susret nije završio, pričao mu je kako je 1964. snimio prvu ploču, kako je na njegovu pjevačkom putu bilo više bure nego bonace, ali i da je čvrsto odlučio biti pjevač kojeg će publika cijeniti. Zamišljeno se nekoliko godina kasnije počelo i ostvarivati. Mišo je ubrzo postao cijenjen i najpopularniji na ovim prostorima. A od tih početaka i prvih većih uspjeha tu je bio i Karaman.
- Stekao sam Mišino povjerenje pa smo dogovorili novi susret. Družili smo se, šetali, snimali... Tragali smo za što prikladnijim ambijentom po marjanskim vidilicama, kupalištu na Benama..., gdje je u jednom trenutku Mišo raširio ruke, kao da je želio poručiti: ‘Evo, upravo polijećem prema estradnom vrhu’ - otkriva u knjizi Karaman.
I te ruke pjevač je kasnije često dizao, postala mu je to karakteristična poza na koncertima.
- Pa on je najbolji dirigent s toliko tisuća ljudi ispred sebe. Samo digne ruke, a svi pjevaju - priča nam Karaman o svojem prijatelju “dirigentu”.
Uspomena je pregršt. Upoznao je Karaman i Mišinu obitelj, no o tome, iz poštovanja prema prijatelju, ne želi pričati. No rado ističe sadašnju Mišinu suprugu Lidiju.
- Mislim da su oni super zajedno, on je stariji, ali Lidija krasno brine o njemu. Sretan je - priča nam Karaman. Vratio se potom opet u prošlost. Na kraj šezdesetih godina, kad su se i upoznali. Kad još nitko, osim možda samoga Miše, nije vjerovao da će biti takva zvijezda i da će prodati više od 20 milijuna ploča. Vjerovao je da mu je nanesena nepravda na Zagrebačkom festivalu 1967. godine. Tad je došao na neko vrijeme u Split. - Čitavo ljeto pjevao je u elitnom klubu hotela Marjan. Do jutra sam mu danima radio društvo. I jednom, dok se skidala mlađahna striptizeta iz Donje Lendave, odnekud za naš stol dotrči nekoliko igrača Hajduka, koji su tad, a bilo je već blizu ponoći, trebali biti u postelji. Sjeli su za naš stol, malo proćakulali i tek kad su odslušali nekoliko Mišinih pjesama, istim su putem otišli. Te večeri Mišo je bio napetiji od striptizete opisao nam je Karaman. Često su se družili i vodili duge razgovore. Na “meniju” su bili planovi za njegovu karijeru, a neizostavni su bili razgovori o Hajduku.
GLAZBA I ‘BILI’ LJUBAV ŽIVOTA
- Bilo je jasno da su ‘bili’ i glazba njegov život. Tog ljeta njegova zvijezda još nije sjala punim sjajem, ali ljudi su ga već ‘osjetili’ - piše Karaman. Kovač je bivao sve poznatiji, samim time i poželjniji su postali njegovi nastupi. Pamti se Mišino gostovanje u Blatu na Korčuli davne 1969. godine. Tu se već dalo nazrijeti kakva će zvijezda postati.
- Čitav otok je živio za taj dan, za taj koncert. Oduševljena publika tražila je još i još i još..., i tako se koncert oduljio do kasnih noćnih sati. Posada trajekta u Korčuli bila je nestrpljiva, ali motore nije palila dok Mišo i sastav Edi Radosavljević, kasnije Aspalathos bras nisu oko 23.30 stigli na trajekt. Sa satom kašnjenja plovilo je zaparalo morsku površinu prema Orebiću - prisjetio se Karaman. Kako govori, iako je bio velika, najveća zvijezda, nije bio tipičan estradnjak. Publika mu je bila najvažnija. Često bi na koncertima upozorio publiku da kad odlazi s koncerta pažljivo vozi i sretno stigne kući.
Poznata je i Mišina rečenica: “Što sam ja bez vas? Samo prazna dvorana”. Karaman je ispričao još jedan detalj.
- Na Poljudu je imao 1993. veliki, sjajan koncert. Organizatori su uzeli milijune, a njemu dali samo deset posto. Nije mario za to, a i taj novac koji su mu dali podijelio je na Mirogoju obitelji i prijateljima poginulih branitelja. E to je bio Mišo - rekao je Karaman.
Sjeća se i Mišine saobraćajke, “volio je brzinu, imao frontalni sudar, nasreću je dobro prošao”, pa kako se mijenjao tijekom karijere, snimio je možda i prvu njegovu fotografiju sa zlatnim lančićem oko vrata, brojne nastupe...
No kao i u svemu, ima i gorčine.
- Mnogi su se okoristili na Miši, a posebno menadžeri. Sad, kad naša legenda više nije u stanju pjevati jer biološki sat neumitno otkucava, navodni prijatelji koji su mu u svoje vrijeme ‘čistili cipele’, punili svoje džepove, jednostavno su isparili. Zato sam nedavno pustio suze koje i danas teku - priča emotivno Karaman i nastavlja:
- Rekao mi je jednom: ‘Stanko, moram ti reći da imam samo Ivanu i njezinu obitelj, moju brižnu suprugu Lidiju i njezinu majku i tebe’. Ej, živote, zar je moguće. Rekao sam mu: ‘Mišo, imaš i svoju vjernu publiku, imaš svoje vrijedno glazbeno djelo koje si podario mnogim generacijama, a njime će se diviti i novi naraštaji’. Ponosan je na povjerenje koje Mišo ima. Kad je radio knjigu posvećenu prijatelju i voljenoj Dalmaciji, Mišo nije “sudjelovao”. Nije želio.
IZ ŠIBENIKA IŠAO NA HAJDUK
- Mislim da je Karaman jedan fenomen što se tiče fotografije i pisanja. Napisao je knjigu, a da ja uopće nisam vidio materijal niti znao za to tiskanje. I što je zanimljivo, sve je uradio savršeno. Ovakvu monografiju nema ni jedan pjevač - rekao je Mišo kad je napokon vidio djelo koje je Karaman napravio. I danas su u kontaktu, no vrijeme ipak čini svoje. Kako kaže Karaman, Mišo se pazi, imao je operaciju srcu i čuva se korone. Zbog toga ne izlazi, no redovito se čuju, a ako bude sve u redu s epidemiološkom situacijom, u kolovozu bi se trebali i vidjeti. - Oprezan je i to je dobro, ipak smo u godinama, moramo se paziti. I dalje ga zanimaju stvari, voli komentirati. Prati i Hajduk, ali ipak ne kao nekad - rekao je Karaman i nastavio:
- On je još dok nije bio poznat i kad nije imao novca iz Šibenika dolazio na utakmice u Split. Nije imao za jesti, ali na utakmicu je morao otići. I kad bi izgubio, ne bi mogao jesti po tri dana. Pitala bi ga mater: ‘Pa što je Mišo?’. On bi samo rekao da je Hajduk izgubio i da je to gore od bolesti. Razočaran je Mišo sa situacijom u zemlji, još i više zbog ovih zabrana i epidemioloških mjera. Zna kako je glazbenicima teško, ne mogu svirati, nisu pred publikom, ali nema ni zarade.
- Jako mu je žao zbog toga, zna da je svima teško - kratko dodaje Karaman.
MLAĐAHNA DJEVOJKA IZ LENDAVE, A IGRAČI HAJDUKA SAMO SU ŽELJELI PRIČATI S MIŠOM I DA ZAPJEVA
Karaman se prisjeća izlazaka s Mišom
ODULJIO SE KONCERT NA KORČULI, PUBLIKA JE HTJELA JOŠ, A POSADA TRAJEKTA ČEKALA JE DA DOĐE MIŠO
nisu željeli isploviti bez pjevača