NEKA ‘ASTRALIZACIJA’, KAO ZAGREB, ZAHVATI I DRŽAVU

Neka od boljih načela vođenja nacionalne ekonomije ista su kao načela vođenja kućanstva. Ne treba trošiti više od mogućnosti. Troškove treba smanjivati, prihode povećavati. Ulaganje u proizvodnju bolje je od ulaganja u potrošnju. Uzima li se kredit, treba znati kako će biti vraćen.

Naši tzv. državnici rade sve suprotno. Oni se ponašaju poput malograđana koji uzmu kredit, kupe skupu limuzinu - da ih svi vide - a doma jedu parizer. Dva čelna čovjeka države voze se u blindiranim limuzinama vrijednima po 4,5 milijuna kuna. To je, kao, zbog sigurnosti - “morali su” jer su im tako “rekle sigurnosne službe”. Američki predsjednik Roosevelt, koji je odradio četiri mandata, vozio se u Fordu koji je vrijedio 800 dolara i tek je dolaskom rata sjeo u blindiranu limuzinu. Uzeli su automobil koji je pripadao Alu Caponeu. Jasno je da kupnja milijunskih cestovnih krstarica nije suštinski motivirana sigurnosnim razlozima. One su tu, kako bi rekao Clint Eastwood, zato “da bi predsjednik/premijer izgledao predsjedničkije”. I pokojni Bandić vozio se u Mercedesu GLE vrijednom 800 tisuća kuna. Nema baš nikakve sumnje da je sigurnosni rizik Tomislava Tomaševića veći od onoga koji je važio za njegova prethodnika. Jer Bandić je davao, a Tomašević će rezati. I to što bude rezao, nekome će jako, jako nedostajati. Pa ipak, kladimo se da će i u Opel Astri biti bolji od prethodnika u Mercedesu (jer gori ne može biti). Per aspera ad Opel Astra, da parafraziramo latinsku poslovicu. Bilo bi dobro da ova “astralizacija” zarazi cijelu političku klasu. Neka se dokažu djelima, racionalizacijama, uštedama, privatizacijama, pomaganjem malih i srednjih poduzeća, a ne velikog državnog aparata. Republika Hrvatska danas ima državni aparat veći od Socijalističke Republike Hrvatske. Navodno imamo veću diplomatsku mrežu nego cijela Jugoslavija. To je suludo. I nitko da toj hidri počne odsijecati glave. A zašto? Zato što politička klasa od nje živi dobro. Zadnja uhićenja su pokazala da naši političari dvostruko muzu državu - preko (golemih) plaća i preko mita. Sudovi ne rade svoj posao na vrijeme? Podmažite ih. Ne možete legalizirati građevinu? Zovite gradonačelnika, ali nema džabe ni u stare babe. Može li gradonačelnik sam legalizirati? Ne može, i on mora dijeliti “mazivo”. On krade, ali i drugima dade.

Čini se da se na horizontu pojavljuju lagane naznake racionalizacije hrvatske politike. Nastave li se, možda ipak postanemo uspješna priča.