‘Želja nam je do zime ući u stan’
OBNOVA U MEČENČANIMA Radnici su počeli zatrpavati vrtaču kraj zgrade gdje je živjela obitelj Tomašević
Vrtača kraj naše kuće trebala bi biti potpuno sanirana do kraja idućeg tjedna. Obećali su mi tako iz sisačke Vodoprivrede, koja vrijedno i temeljito radi na tome. Želja je moja, ali i moje majke, da za mjesec dana ponovno budemo u našem stanu, iskren je Nenad Tomašević iz Mečenčana.
To malo selo, koje se nalazi na putu od Petrinje prema Hrvatskoj Kostajnici, u javnost je došlo nakon razornog potresa na Banovini. U mjestu i okolici otvorilo se više od stotinu rupa u zemlji, vrtača, koje su ugrozile kuće, polja i vrtove. Vrtača kraj zgrade u kojoj su stanovali Tomaševići jedna je od najkompleksnijih za popunjavanje. Duboka je 5,5 metara i vrlo brzo nakon otvaranja njezino širenje je stalno. Bila je suha, tj. sva voda iz nje bila je ili kišnica ili otopljeni snijeg. Zatrpavanje su počeli polaganjem geotekstila ojačanog žičanom konstrukcijom. Nakon toga pri dnu vrtače postavit će se veliko kamenje, na koje će se postavljati sve manje kamene frakcije, a površina će se prekriti zemljom. Ukupno će kroz mjesec i pol tako sanirati sedam rupa. Cijena radova, iza kojih stoje Hrvatske vode, stajat će 350.000 kuna.
- Svu mehanizaciju i materijal dopremili su još u srijedu, a nakon naše će srediti ostale koje nisu toliko komplicirane. Nažalost, znam da su radnici bili spremni to krpati početkom kolovoza, no ne znam što se točno čekalo. Imam osjećaj da nadležni igraju tenis. Dodaju se samo lopticom, a nitko da poentira i krene s poslom - nezadovoljan je Tomašević sporim reakcijama stožera, ali i općine. Njegovo mišljenje oko manjkavih reakcija i prespore obnove dijele i ostali stanovnici Banovine.
- Zgrada, odnosno stan, u kojoj smo živjeli dobila je crvenu naljepnicu isključivo zbog te vrtače. Iako je objekt statički dobro, zahtijeva krpanje krova, dimnjaka i nekih zidova te ponovno spajanje na vodovod koji je pukao zbog urušavanja. Trebat će pustiti i struju i dovesti to u red. Teško nam je biti drugdje jer smo mama, brat i ja u tom stanu proveli 90 posto svog života. Ondje smo od 1969. - rekao je Tomašević. Teško im je bilo strpati desetke godina života u nekoliko sati koliko su imali da se hitno presele drugdje. On će do povratka biti u jednoj kući u susjednim Umetićima, dok mu majka privremeno boravi u kući prijatelja u centru Mečenčana.