LJEVICA I DESNICA PROTIV ZAJEDNIČKOG NEPRIJATELJA
“Rekli ste da nema oporbe. Evo vam oporbe. Ujedinjene oporbe. Cijela je ovdje i ne da više silovati javni servis. Ovo je jedini način na koji oporba može prosvjedovati. Drugi nemamo”, uzvikivali su ujedinjeni članovi oporbe na sjednici Sabora nastojeći blokirati izbor Roberta Šveba na čelo HRT-a. Kršenje poslovnika, sukob interesa, cenzuriranje demokracije, manipuliranje procesima, stranka s presudom.. sve se to čulo sa govornice od strane oporbenjaka koji su, veličanstveno ujedinjeni, satima čvrsto stajali u borbi za (neovisnost) HTV. Kamoli sreće da češće imaju porive za istim takvim ujedinjenjima kada su u pitanju i drugi problemi u ovoj državi. Neki od njih su u Saboru toliko aktivni da ih ni ne zapažate u raspravama. Kod pitanja koja im nisu od zajedničkog interesa, a većina njih nije, najčešće odaberu onu drugu varijantu – prave se mrtvi, ili njihovi glasovi budu nedovoljni da se bilo što promijeni. Tek povremeno, kada se zaigraju, pokažu da mogu biti domišljati, kao primjerice u siječnju kada su iskoristili odsustvo bolesnog Mire Tuđmana i srušili kvorum zbog neslaganja oko ukidanja 42 kune članarine HGK. Plenković im je tada rekao da im to neće zaboraviti. Doduše, oporba je tada, odlaskom iz Sabora, propustila izglasati zakon koji će pomoći Sisčanima u obnovi nakon potresa i Nacionalnu razvojnu strategiju. Ovom igrom oko sabornice već dva dana hvale se na društvenim mrežama tvrdeći da je to bilo nužno jer je HDZ uveo u praksu donositi bitne odluke onda kada se kamere ugase, na zasjedanjima tijekom noći. Iako su toga dana poručivali kako će odsad u Saboru vladati neka druga energija jer oporba više neće šutjeti kao do sada, već idućeg su se neki, poput Peternela iz Domovinskog mosta, ogradili od najava mogućeg trajnijeg ujedinjenja i sve nazvali pokušajima privlačenja političkih bodova. Treba znati da hrvatsku oporbu čine stranke nespojivih političkih ideologija, od krajnje ljevice do krajnje desnice, da se ni mnogi njihovi birači ne bi niti složili s idejom ujedinjenja, ali u određenim situacijama, kada se Hrvatskoj nezakonito, neposlovno, nedemokratski nameću loša rješenja, oporba bi trebala moći naći bar jedan zajednički nazivnik s natpisom No Pasaran. Takvih je primjera bilo puno u povijesti i uglavnom su bili usmjereni ka porazu vladajućih. Sada kada su naišli na odobravanje javnosti oko svog istupa vezanog za Šveba i HTV možda i razmisle o mogućnostima zajedničkog izlaska na izbore, ako im je doista stalo do toga da HDZ više ne bude na vlasti.