ANA DASOVIĆ

MINISTRE, ZAISTA NIJE DOVOLJNO PRIOPĆENJE ZA ZAŠTITU NASTAVNIKA

Iako smo nakon ružnog zadarskog incidenta mislili da više nijednom učeniku neće pasti na pamet nastavnici uliti dezinficijens u vodu koju pije, opasna glupost se ponovila. Prošlog je tjedna u Fažani učenik učinio isto to nastavnici koja je na nekoliko minuta bila otišla iz učionice. Nastavnica je završila na bolovanju, a osim mnogih liječničkih pregleda koji je očekuju, ostala je s velikim strahom što će je dočekati kad se vrati na nastavu. Zadarski slučaj ministar Fuchs komentirao je gotovo uz osmijeh, na zgražanje svih, a za fažanski slučaj iz ministarstva je stiglo ipak ozbiljnije priopćenje. “Škole moraju biti mjesto nulte tolerancije na nasilje i apeliramo na odgovorno ponašanje svakog pojedinca u sustavu”, ispisali su u poruci za javnost. No očito je da priopćenje i pozivanje na nultu toleranciju nije ni približno dovoljno. Napad je doživjela i ravnateljica zagrebačke Drvodjeljske škole, a osim na učenike, nastavnici se sve više žale na nimalo prihvatljive reakcije roditelja, koji zovu ravnatelje, ali i agresivno upadaju u škole. Očito je da su svi pod golemim pritiskom, pandemija je uzela danak, tlo se mnogima izmaknulo pod nogama. I djeci i odraslima. No to nikako i nikad ne može biti opravdanje za zaista opasna ponašanja. Niti jedno dijete ili mlada osoba ne može sebi dopustiti da ulijeva otrovnu tekućinu nastavniku u čašu.

I o tome bi prvenstveno ozbiljno trebali razmišljati roditelji. Škole moraju biti mjesto nulte tolerancije na nasilje. No Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama, uveden prije tek dvije godine, dakle netom prije pandemije, ne provodi se, a zamrle su i sve druge aktivnosti vezane za edukaciju nastavnika i učitelja o tome kako se suočavati s ovakvim situacijama. Prosvjetni sindikati jasno upozoravaju: Opuštena reakcija ministra ne samo na slučajeve s dezinficijensom nego i, primjerice, na ispade poput slučaja s nastavnicom Bernardom Jug, nikome ne idu na ruku. Upravo je ministar na poziciji s koje treba poslati vrlo jasnu i otvorenu poruku da se nasilje tolerirati neće. Ali ne samo to. Neophodno je uspostaviti jasna pravila na razini obrazovne politike o tome kako se suočavati s nasiljem, kako vršnjačkim tako i onim prema zaposlenicima škola. I neophodno je hitno početi provoditi edukaciju za nastavnike. Sve to trebalo bi biti dio ozbiljne nacionalne politike koja se neće mijenjati sa svakim novim ministrom. Svega toga, osim načelno, zasad nema. Pedagoške mjere su zastarjele, a rad na komunikaciji i mirnom rješavanju sukoba sveden je na minimum. Dok ne dočekamo obrazovnu vlast koja će shvatiti kako je odgoj jednako važan dio školovanja kao i obrazovanje, bilo bi dobro da se sami podsjetimo osnova bontona i kućnog odgoja. Pa da sve te lekcije ponovimo djeci prije nego što ih pošaljemo u razred.