AM U 6. LIGI I MAO NI ZA SOK

JUNAK ŠIBENIKA

Nakon utakmice s navijačima smo otišli na piće u kafić blizu stadiona. Nema previše vremena za odmor. Već nas u petak čeka Slaven, pa smo feštu morali skratiti. Ma ovo mi je najbolja utakmica i najveća pobjeda u karijeri, javio nam se golman Šibenika Lovre Rogić (26) nakon pobjede nad Hajdukom 2-0 na Šubićevcu.

Imao je četiri obrane unutar 16 metara, Rogić je bio, bez premca, najbolji igrač utakmice.

- Ova pobjeda znači svim ljudima u klubu, cijelom gradu, ipak je to dalmatinski derbi. Da, skinuo sam zicere Diamantakosu i Ljubičiću. Baš mi je Ljuba (Ljubičić, op. a.) došao nakon utakmice i rekao: ‘Svaka čast na obranama, ali uništio si mi snove’. Prošle sezone on je meni zabio gol glavom za pobjedu 1-0 pa sam mu sad vratio, ha-ha.

’MORAO SAM I RADITI’

Lovre dolazi iz naselja Vrana, koje je u sastavu općine Pakoštane, a prve nogometne korake napravio je u Primorcu iz Biograda.

- Bio sam u Primorcu pa kadetski i juniorski staž proveo u Šibeniku. Tad smo igrali 1. HNL. Potom sam se vratio u Primorac i branio u nižim ligama, a 2016. otišao sam u šestu njemačku ligu. Ondje pola godine nisam branio jer nisam na vrijeme riješio papire. Bilo je teško, nisam mogao naučiti jezik, a želio sam uspjeti u nogometu. Brinulo me što će selo reći ako se vratim iz Njemačke a da nisam uspio - rekao je Rogić u dahu pa nastavio:

- Potom sam otišao u drugi njemački klub, pokušavao i na probama u trećem i četvrtom rangu, ali sve je to bilo poluprofesionalno. U Njemačkoj je živio jedan prijatelj iz sela pa mi je sredio posao, vozio sam automobile, nešto poput rent-a-cara. Radio sam povremeno, ali postalo mi je sve teže uskladiti poslovne obveze s nogometom. U tim nižim ligama nisam mogao egzistirati bez posla. Ostao sam u Njemačkoj godinu i pol, vjerojatno predugo. Ali nisam želio da ispadne kao da nisam uspio. Razmišljao je Rogić o odustajanju od nogometa, ali roditelji su ga od toga odgovorili.

- I hvala im na tome. Rekli su mi da su mnogo uložili u mene i da bi im bilo žao da odustanem. Vratio sam se u Primorac braniti u 3. HNL, bio sam proglašen najboljim golmanom pa sam se vratio u Šibenik. Došao sam 2018., kad i Nediljko Labrović. On je zauzeo mjesto prvoga golmana, a ja sam čekao šansu. Momak je stvarno branio vrhunski.

Ali Labrović je sredinom prošle sezone potpisao predugovor s Rijekom i Šibenik je odlučio priliku u završnici sezone dati Rogiću. - Pazite, u 2. ligi sam branio, mislim, samo tri utakmice. Praktički sam iz trećeg ranga počeo braniti u prvom. To čekanje prilike bilo je najteži dio moje karijere, ali živio sam za momčad i klub. Prvi sam s klupe skakao na svaki gol, veselio sam se svakoj pobjedi, potukao bih se sa svima. Strpljivo sam i

marljivo radio.

’I KOLUMBIJCI ME SLUŠAJU’

Klub neko vrijeme vode kolumbijski investitori.

- Sve je na višoj razini, plaće dolaze na vrijeme. Primanja su dobra. Prije sam imao samo za kavu, a sad imam za kavu i cijeđeni sok - rekao je Rogić kroz smijeh.

Često na utakmicama odzvanjaju njegove upute suigračima.

- To mi je najveća vrlina, volim davati upute suigračima. Iz zadnje linije sve vidim. Često suigrače ponese lopta, zalutaju, a ja ih koordiniram. Slušaju me, haha. Čak i Kolumbijci, naučili smo ih pojmove poput ‘leđa’. Ima ih pet-šest, imaju svoj klan, zajedno izlaze, ali druže se i s nama. Da, bude i latino melosa u svlačionici, svatko u svlačionici smije na YouTubeu pustiti što želi, ali brzo mi prebacimo na dalmatinske pjesme, ha-ha.

A kako je raditi s trenerom Marijem Rosasom?

- Čovjek je igrao s Xavijem i Puyolom u Barceloni. Sjajan trener, nema nabijanja, igra se od noge do noge. Gušt je dolaziti na treninge. Nikad ne viče, ode i s nama na piće. Bio je igrač, pa zna što igračima treba. Malo nas muči komunikacija jer mu engleski nije najbolji, ali snalazimo se, nogomet je univerzalni jezik. Tko u HNL-u ima najopasniji udarac, protiv koga je najteže igrati? - Najopasnije slobodnjake imaju Bočkaj i Lovrić, a najbolji igrači su, bez sumnje, Livaja i Petković. Uh, strašni su.