To su njihove
detaljne upute s nalaza. Ili da odem u susjednu državu obaviti feticid, gdje to rade bez problema. Etičko povjerenstvo ni jedne od tih bolnica nije dalo nikakav odgovor, a dostavili smo im sve potrebne podatke, u sve četiri bolnice prije tri dana - govori Mirela.
Ona sad ide u pravnu borbu jer joj nijedan liječnik nije rekao da po hrvatskom zakonu ima pravo na pobačaj. Dapače, prvo su joj rekli da oni tu ne mogu ništa, a kad joj je njena prijateljica odvjetnica rekla da ima pravo na komisiju koja će odlučiti o pobačaju, rekli su da ni jedna komisija to ne bi odobrila.
No to nije istina. Prema Zakonu koji je iz 1978. godine, etička komisija bolnice može odobriti pobačaj nakon deset tjedana od začeća u tri situacije, a jedna od njih je i kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim nanama. Isti zakon propisuje da je postupak po zahtjevu trudnoće hitan i da se odluka mora donijeti u osam dana. A propisuje da se pobačaj može odobriti i kad je ugroženo zdravlje ili život trudnice.
- Svi govore da su im ruke vezane zakonom i da ili skupim novce za Sloveniju ili odem kući i čekam da umre u meni. Što da ja kažem ‘hvala' na to? Došla sam doma, sjela i gledala u zid jer nisam bila sposobna ni za što. U sekundi sam donijela odluku, i Vanja Jurić i Ivana Paradžiković su ostale u šoku. Mene nitko nije silio da idem u medije s ovim, ja sam rekla veliko i glasno ‘da'. Sumnjam da će se zakon promijeniti, ali idemo pokrenuti neku lavinu. Možda se barem malo nešto uspije dogoditi. Već se druge žene javljaju masovno - nada se.
Nitko joj nije spomenuo ni da bi maligne stanice iz bebe mogle prijeći u nju, nisu je upozorili ni na potencijalnu sepsu ako dijete u njoj umre.
- Njih nije briga za mene. Oni razmišljaju o bebi kojoj nema pomoći. Ja imam doma malo dijete i želim ponovno ostati trudna. Uopće ne misle na mene, pozivaju se na zakon iz ‘78. ‘Mi Vam to tu ne možemo napraviti i to Vam neće nijedno etičko povjerenstvo odobriti i najbolje da odete van.' Eto, to su mi rekli. Prije nego što su uopće donijeli odluku, već mi govore da se to ne može. Nisu ni probali. Kontaktirali smo hrpu doktora i svi peru ruke. A ja se za to vrijeme pitam kako 150 kilometara od nas znaju što se radi u tim situacijama, a mi tu ne znamo. Rekla sam suprugu da sam na rubu da se spakiramo i odemo iz ove države - govori Mirela.
Ona će na kraju pobaciti u Sloveniji, gdje je odnos prema njoj dijametralno suprotan nego u Hrvatskoj.
- Idem idući tjedan,
da se i on što manje muči i ja skupa s njim. Ne znam kakva bih bila da moram iznijeti trudnoću do kraja, mislim da bi me to još više slomilo. Tamo su mi dali detaljne i striktne upute, puni su poštovanja, humani su i iako je skupo, taj tretman je neopisivo drugačiji i nema nikakvih problema - opisuje.
Nakon medijske hajke, Mireli su se javili iz KB-a Merkur da dođe na pregled, iako već ima svu potrebnu dokumentaciju. Poslali smo upite i Petrovoj bolnici, Svetom Duhu i Vinogradskoj, kao i Ministarstvu zdravstva i Gradu Zagrebu, koji je osnivač bolnice Sveti Duh. Do zaključenja ovoga teksta javili su se samo iz ministarstva. Oni kažu kako svaka žena ima pravo na prekid trudnoće ako su se stekli navedeni medicinski uvjeti. - Ministarstvo zdravstva ponovno apelira na sve zdravstvene ustanove da pravovremeno i točno informiraju pacijentice o njihovim pravima i mogućnostima koje mogu ostvariti u Hrvatskoj - napisali su.
Nisu odgovorili hoće li liječnici, za koje Mirela Č. kaže da je nisu informirali i koji su prekršili njena prava, snositi neke posljedice ili ne.