Parfemu N°5 nije odoljela ni Marilyn Monroe
Francuska modna kreatorica Coco Chanel odabrala je peti po redu parfem koji joj je je prezentirao njen dizajner parfema Ernest Beaux. Broj 5 i inače joj je bio sretan broj, stoga nije slučajnost da je, danas kultni parfem Chanel N°5, svijetu predstavila 5. svibnja 1921. godine.
Coco je bila prva dizajnerica koja je lansirala miris pod svojim imenom. Imala je specifičan ukus, a kad je parfem "naručivala", molila je Beauxa da napravi "parfem koji miriše kao žena". Rezultat je bio zavodnički cvjetni miris. Za proizvodnju je potrebna čak jedna tona cvijeća, a među njima prevladavaju ylang-ylang s Madagaskara i Mayotte, majska ruža koja cvate svega tri tjedna godišnje i jasmin iz Grassa.
Kad je tijekom jednog intervjua Marilyn Monroe rekla da u krevetu nosi samo nekoliko kapljica Chanel N°5, to je bio dovoljan razlog da se milijuni žena odluče za taj parfem. Zanimljivo je također kako je uslijed Drugog
’Napravi mi parfem koji miriše baš kao žena’, tražila je Coco Chanel svog dizajnera i dobila najpoznatiji ikad
svjetskog rata 1945. godine Chanel u Parizu zatvorio sve trgovine osim one u kojoj su se prodavali parfemi, a američki vojnici koji su ušli u Pariz odmah su krenuli u potragu za originalnim poklonom kojim će razveseliti supruge.
Muzička dvorana u New Yorku, danas poznata kao Carnegie Hall, otvorena je 5. svibnja 1891. godine nastupom koji su vodili maestro Walter Damrosch i kompozitor Petar Iljič Čajkovski. Jedno od najpoznatijih glazbenih zdanja u svijetu nazvano je po Andrewu Carnegieju, koji je platio njenu gradnju. Dvorana je jedna od zadnjih zgrada u New Yorku koja je u potpunosti sagrađena zidarskim tehnikama te kao takva, iako je tijekom kasnijih godina bila modificirana i dorađivana, predstavlja važan arhitektonski spomenik. U njoj su nastupali i hrvatski glazbenici i dirigenti, među kojima su Ruža Pospiš Baldani, Ivo Pogorelić, Oliver Dragojević...
Mir koji je engleski kralj John (Ivan Bez Zemlje) sklopio s papom Inocentom III., prema kojemu je Engleska postala papin feud, a engleski kralj njegov vazal, porazi koje je doživljavao u Francuskoj izgubivši sve svoje posjede i grubi način njegove vladavine, 1215. godine potakli su englesko plemstvo na ustanak, zbog kojega je kralj bio prisiljen sklopiti 5. svibnja 'Veliku povelju sloboda' (Magna charta libertatum), dvostrani ugovor između kralja i plemstva koji se smatra prvim pisanim ustavnim zakonom Engleske. Kralj je morao prihvatiti uvjete koji su ograničavali njegovu moć, a plemstvu davali određene povlastice.