Skromni su i samozatajni, ali dugujemo im neizmjernu zahvalnost

Zdravstvo se u pandemiji, kroz duge i mučne dvije godine, doista junački borilo. I kada kažemo zdravstvo, prvenstveno mislimo na djelatnike, na medicinare, na sve one ljude koji su iznašli neviđenu snagu i sposobnost da skrbe o nama s toliko stručnosti i empatije u isto vrijeme. Na tisuće je onih kojima smo toliko zahvalni, a među njima su ekipe koje niti u jednom trenutku nisu ni pomislile da uspore, da stvore alibi, da nađu bilo kakav izgovor - transplantacijski timovi. Ukupno 557 presađenih organa od početka 2020. do kraja travnja ove godine brojka su koja fascinira, zadivljuje. Zahtijeva apsolutni respekt i golemu zahvalnost. Jer u vremenima kad je život skoro pa posve stao, oni nisu. Suočeni s golemim preprekama i opasnosti koja je prijetila njihovim teško bolesnim pacijentima, našli su hrabrost, entuzijazam, volju i način da doskoče svim izazovima i da praktički u punom opsegu rade ono u čemu su najbolji - da spašavaju živote.

I kad razgovarate nakon svega s tim ljudima ne žele se oni previše hvaliti, mirno i pragmatično pričaju o proteklom periodu. Ionako, kažu, od 0 do 24 žive za svoj poziv dok živote pacijenata stavljaju ispred svojih privatnih života. No to što su skromni i samozatajni ni na koji način ne umanjuje taj njihov sveobuhvatni herojski pothvat koji nije trajao dan ili tjedan, već pune dvije godine. Pohvale svakako zaslužuju i eksplantacijski timovi, jer u 2020. godini prema broju donora na milijun stanovnika bili smo vodeći u svijetu. Uz neizmjernu zahvalnost, naravno, svim obiteljima koje su u najtežim trenucima stavile humanost ispred svoje boli i dale pristanak za doniranje organa. I zato svi moramo znati da je transplantacijski program jedan od najvećih ponosa hrvatske medicine te da su svi oni koji su njegov dio veliki ljudi prije svega. Najveći. I hvala im na tome, onako iskreno, bez patetike.