Zezali smo Arčija
da kreće u školu u 7:59 - nasmijao se Jurišić, a kad je vidio naš upitan pogled, brzo je pojasnio:
- Arijan je naš Arči. Kad je otišao u Dinamo prozvali su ga gore Aki ili Ari, ali za nas je od djetinjstva bio i ostao Arči. I uvijek je bio poseban. Jednom zgodom on i Leni Marenzi došli su na trening pionira Šibenika u Dinamovim dresovima. Većina djece je dolazila u Hajdukovim dresovima, pa su njih dvojica kao navijači Dinama došli u Dinamovim, ali im je trener rekao da ih okrenu naopačke.
Jurišić kaže kako je njegov prijatelj Arči od malih nogu pokazivao liderske osobine. - Prvi se probio u seniore, prvi je debitirao, prvi je postao kapetan, reprezentativac... Jedino nikad neću prežaliti što ne igra za hrvatsku reprezentaciju. To je veliki propust, i to baš Nike Kovača koji je igrao na poziciji zadnjeg veznoga. Morao ga je prepoznati. Sjećam se kao da je bilo jučer, kupali smo se na Brodarici kad ga je zvao Zorislav Srebrić i molio ga da se strpi, da na prihvaća poziv Makedonije jer će ga sljedeći izbornik Hrvatske sigurno pozvati. Arči ga je pitao koliko će trebati čekati, ali Srebrić mu, naravno, nije mogao reći ništa konkretno. Bilo mu je žao, ali nije bilo do njega. Povod za ovu priču o Ademiju je mogućnost da u nedjelju osvoji svoj 20. trofej u dresu Dinama. I to u svom Šibeniku. Šibeniku koji diše ....
- Šibenik diše za Šibenik. Arči mi je prijatelj, ali ja ću navijati da pobijedi Šibenik. I neće se on naljutiti. Eto, neka bude 3-2, a on neka zabije dva gola, a onda nek’ pobjede Hajduk i osvoje naslov. I nisam jedini koji tako razmišlja, koji voli Dinamo, ali više voli Šibenik. Samo, za to su male šanse. Šibenik je primio pet komada od Hrvataskog dragovoljca, pet od Rijeke, četiri od Lokomotive... Dinamo je prejak i teško da ih možemo iznenaditi, ali dok ne završi utakmica mi se imamo pravo nadati pozitivnom ishodu. Jurišić ne propušta utakmice Šibenika, ali utakmica u nedjelju je zbog prijatelja ipak posebna.
- Rijetki su to uspjeli u povijesti Dinama, pogotovo nakon svega što je prošao zbog optužbi za doping i duge pauze. Jasno, dugo je i ostao u Dinamu, nije otišao u inozemstvo, a koliko mi se čini niti neće. Arči je jedinstven i poseban, još od kad je počeo igrati nogomet na igralištu Partizana, pa na Crnici, Šubićevcu..., od trenera Belamarića, Šupe, Lakića, Maretića..., od vremena dok mu je idol bio Niko Kranjčar čije je postere lijepio po sobi. Kasnije je zavolio i Daniele De Rossija, čiji je broj nosio. Zato su mu i napravili mural u Zagrebu...
Jurišić kod Ademija najviše cijeni što je ostao isti kakav je bio još dok je nosio dres Šibenika.
- Skroman je kakav je bio još dok smo kao djeca trčali na kolače u Calimero. I tada i danas ima isti krug prijatelja, i dalje ne voli gužvu. Kad dođe ljeti u Šibenik nas nekoliko odemo na kupanje do Solarisa ili Brodarice, druži se s istim prijateljima, nije zaboravio ljude s kojima je odrastao i družio se u mladosti - priča nam Jurišić, koji radi kao trener u šibenskoj Školi nogometa “Joso Bego”.