MBOLA KRŠĆANSKE ZRELOSTI I OSOBNE POTVRDE VJERE
u prvi plan, nešto što njegovi (stariji) prethodnici nikad nisu radili. Tabloidi i televizija, naravno, oduševljeno su objavljivali priče o tome kako Orbán igra nogomet za seosku momčad u Felcsútu svake nedjelje, o tome kako obitelj provodi božićne praznike ili ljetne praznike u Hrvatskoj. Već 2001. godine, i s vrlo jasnim pogledom na predstojeće izbore 2002. godine, Orbánova vlada radikalno je promijenila politiku dotad strogog proračuna štednje. Prvo je 2001. povisila minimalne plaće za 750.000 zaposlenih za 50 posto, a zatim sljedeće godine za još 25 posto. Realni su prihodi porasli za 4,5 posto u prvoj polovici 2001., a rast se gotovo udvostručio u sljedeća dva tromjesečja, za 8,4 posto. Iste su se godine mirovine udvostručile, nominalno za 16 posto, a realno za 5,8 posto. Uzimajući u obzir posebne dodatke za državne službenike, povećanje plaća profesionalnih vojnika za 70 posto, povećanje državnih subvencija za privatne stambene kredite, posebne naknade za željezničke radnike, liječnike, medicinske sestre i druge, ne čudi ukupno povećanje od 5,2 posto potrošnje, koje je prvi put od 1994. bilo veće od rasta BDP-a, koji je iznosio 4,3 posto. U prvom tromjesečju izborne 2002. godine stopa rasta realnih prihoda bila je tri puta veći od rasta BDP-a. Industrijska je proizvodnja stagnirala, dok su se deficit opće države i promet na malo udvostručili... U Orbánovoj biografiji, koju je izdašno podržalo Fideszovo vodstvo, poljski novinar Igor Janke opisao je scenu koja se dogodila u prostoru za visoke goste u parku Millenáris u Budimpešti.
- Nakon što su 2002. objavljeni rezultati prvog kruga izbora, i kad je već bio očigledan potpuni neočekivani poraz Fidesza, uz Orbána je ostalo samo nekoliko duboko potresenih stranačkih veterana. Tad je gubitnik rekao: “Molimo”. A ovi nekoć antiklerikalni pobunjenici, koji su od 1992. do 1993. u parlamentu ismijavali svećenike i prosvjedovali protiv uvođenja vjeronauka u škole i povratka crkvene imovine, sad su zatvorili krug i molili zajedno. - Nisam imao vjerskog odgoja... Odrastao sam u svijetu nevjernika - pričao je kasnije Orbán. Bio je kršten, ali nikad nije došao do potvrde, simbola kršćanske zrelosti i osobne potvrde vjere. Odbio se crkveno vjenčati s Anikom. Godine 1986., dok su još bili studenti, vjenčali su se pred matičarom. Orbánova je transformacija kulminirala crkvenim vjenčanjem s Anikóm Lévai 1997. godine, 11 godina nakon njihova građanskog braka.