Ako se ravnoteža sporazuma iz Daytona sruši, tko preživi pričat će
Opći izbori u Bosni i Hercegovini, koji trebaju biti sutra, 2. listopada, skopčani su s nizom nedoumica. Prva i najvažnija je ona vezana za Izborni zakon, čije je pojedine odredbe Ustavni sud BiH 2016. godine po apelaciji Bože Ljubića proglasio neustavnim. Riječ je isključivo o dijelovima Izbornog zakona koji zadiru u kolektivna prava, a čiju je nedorečenost bošnjačka strana, uz neskrivenu potporu međunarodne zajednice, više puta grubo prekršila. Radi se prije svega o načinu izbora zastupnika u Dom naroda Federacije BiH i članova Predsjedništva BiH. Bosna i Hercegovina, dakle, što se isključivo odnosi na njezin veći dio, na bošnjačko-hrvatsku Federaciju BiH, ulazi u opće izbore bez važećeg Izbornog zakona, bez kojeg je nemoguće formirati vlast nakon izbora, osim u Republici Srpskoj, gdje su stvari manje-više jasne i gdje se tranzicija vlasti, što je nužan preduvjet parlamentarne demokracije, odvija nesmetano.
Na prošlim općim izborima, 2018. godine, raspodjelu mandata u Dom naroda Federacije izvršilo je Središnje izborno povjerenstvo (SIP). Zbog inzistiranja hrvatske strane da se Izborni zakon uskladi s Ustavom, stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora, predvođene HDZ-om, blokirale su cijelo vrijeme formiranje Vlade na federalnoj razini. Sličan primjer imali smo u Mostaru, gdje je Ustavni sud također stavio izvan snage pojedine odredbe gradskog statuta, zbog čega u tom gradu 12 godina nisu bili provođeni izbori. Međutim, u slučaju Federacije BiH međunarodna zajednica je, kao i mnogo puta do sada, primijenila princip dvostrukih standarda svojom odlukom da se, bez obzira na sve, ide u provedbu izbora.
U periodu između prošlih i predstojećih izbora bilo je mnogo pokušaja da se pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice postigne dogovor između hrvatske i bošnjačke strane vezano za izmjene spornog Izbornog zakona. Najozbiljniji takav pokušaj bio je onaj iz siječnja ove godine, koji je inicirala američka strana, kad su se u Neumu, uz međunarodnu medijaciju, iza zatvorenih vrata sastali predstavnici svih parlamentarnih stranaka s “bošnjačkim” i “hrvatskim predznakom”, kako se to ovdje uobičava reći. Nažalost, na sveopće čuđenje, bez obzira na to što nijedna od strana nije smjela istupati u javnosti do završetka pregovora, novoustoličeni visoki predstavnik Christian Schmidt već je prvog dana otvoreno minirao pregovore izjavivši kako će se izbori održati bez obzira na to hoće li se u Neumu postići dogovor, što je bio signal bošnjačkoj strani da blokira cijeli proces. Ovdje dolazimo do shizofrene politike Berlina prema Bosni i Hercegovini, jer je Schmidt svoju funkciju podredio interesima njemačke vanjske politike, o čemu svjedoči i nedavna rezolucija Bundestaga u kojoj se zagovara “građanski princip”, što je samo drugi naziv za unitarno uređenje zemlje, odnosno teror većine nad manjinom. Josip Juratović, automehaničar podrijetlom iz Hrvatske i dugogodišnji zastupnik SPD-a u Bundestagu, jedan od “tvoraca” spomenute Rezolucije, prije otprilike pola godine u intervjuu jednom bosanskohercegovačkom portalu izjavio je sljedeće: “Prema mojemu mišljenju, pogotovo je u Federaciji od velike važnosti što brojčano jača grupa nudi manjoj kako bi zadržali mir i stabilnost i kako se ne bi ponovile greške s raspadom Jugoslavije, gdje Srbi, kao najbrojnija etnička grupa bivše Jugoslavije, nisu imali dovoljno sluha za strah brojčano manjih naroda, već su nacionalizmom i centralizmom prouzročili secesiju koja je završila ratom”. Kako okarakterizirati društva u kojima “brojčano jača grupa” daje nešto onoj manjoj, umjesto da se politički život odvija prema zakonima i Ustavu? Ne postoji nijedno drugo slično društveno uređenje, niti je postojalo u povijesti, osim onog fašističkog, a koje se isključivo zasniva na tome da “brojčano jača grupa” po principu “uzmi ili ostavi” daje nešto manjinskim grupama. Politika Njemačke uopće se ne razlikuje od politike Turske i Irana kad je o ovome riječ, tako da
Bez izmjena Izbornog zakona
ulazi se u neizvjesnu situaciju
koju je moguće razriješiti isključivo
kršenjem Ustava ICG upozorava na opasnost da Bošnjaci isključe Hrvate iz vlasti te da time poremete uspostavljeni
balans
bismo mogli, kad bismo htjeli biti cinični, govoriti o nekoj neformalnoj osovini Berlin - Ankara - Teheran. Međutim, u posljednje vrijeme dolazi do određenih pomaka u tom smislu jer je sve vidljiviji jaz između američke politike u BiH i one predvođene Njemačkom. A u “igru” se nedavno uključio i Izrael, podržavajući izmjene Izbornog zakona, zbog čega je zaiskrilo na relaciji Teheran - Jeruzalem.
Da bi ovaj izborni bosanskohercegovački rašomon bio barem donekle razumljiv, treba pojasniti složenu dejtonsku arhitekturu BiH, koja je i glavni uzrok svih ovih nedoumica. Opći izbori u BiH održavaju se na više razina, uključujući izbor tri člana kolektivnog Predsjedništva BiH. Zbog asimetričnog dejtonskog uređenja, ne vrijede ista pravila u Federaciji i Republici Srpskoj. U Federaciji BiH, gdje je situacija mnogo složenija, i koja je i uzrok permanentne političke krize u zemlji, postoje dva parlamentarna doma: Dom naroda i Parlamentarna skupština BiH. Formiranje vlasti počinje formiranjem Doma naroda u Federaciji BiH, za što, bez izmjena
Izbornog zakona, ne postoji zakonski okvir, čime se ulazi u neizvjesnu situaciju koju je moguće razriješiti isključivo kršenjem svih parlamentarnih procedura i Ustava, što bi moglo dovesti do paralize vlasti na svim razinama.
International Crisis Group (ICG), međunarodni “think tank” osnovan 1995. godine, koji se od samog osnutka bavi Bosnom i Hercegovinom, objavio je ovih dana alarmantan izvještaj uoči nedjeljnih izbora u BiH, u kojem upozorava na neodrživost sadašnjeg stanja. “Nakon što se dugo zaziralo od toga da visoki predstavnik koristi ovlasti svoga Ureda kako bi nadglasao tamošnje čelnike, nekoliko zapadnih zemalja, uključujući SAD, sad podržava takvu intervenciju. Usred neizvjesnosti koju stvara Rusija u ratu u Ukrajini, strahuju da bi sporni izbori mogli izazvati veliku krizu u BiH”, stoji na početku ICG-ova izvještaja. ICG upozorava na opasnost da Bošnjaci isključe Hrvate iz vlasti te da time poremete ravnotežu uspostavljenu Daytonskim mirovnim sporazumom. Drugim riječima, kao i mnogo puta do sada: Tko preživi - pričat će.