Preživljavanje i ukradeno dostojanstvo
Ispod službene granice siromaštva živi i do 75 posto umirovljenika. Inflacija pogoršava stanje
Prosječna starosna
mirovina u Europskoj uniji triput je veća od hrvatske starosne mirovine, a po primanjima građana Hrvatska je pri dnu EU. U zemlji imamo oko milijun i dvjesto tisuća umirovljenika, a njihova prosječna mirovina iznosi oko 430 eura. Više od polovice umirovljenika, nažalost, mjesečno prima i nižu mirovinu od prosječne. U vremenu rekordne inflacije te stalnog rasta cijena hrane i energenata, ti ljudi, nažalost, ne žive, nego preživljavaju. Nažalost, postoje oni koji moraju birati hoće li kupiti hranu ili lijekove. I to je Hrvatska stvarnost. U našoj zemlji ispod službene granice siromaštva živi i do 75 posto umirovljenika. Politika tu brojku kao da uporno ignorira, ali to su nečiji bake, djedovi, majke i očevi.
odradili puni radni staž i odvajali ne male iznose doprinose iz plaća kako bi imali mirniju i sigurniju starost danas dobiju mrvice Dio njih, koji imaju sreću da im zdravlje nije narušeno, spas od neimaštine vide u mogućnosti rada na pola radnog vremena uz zadržavanje isplate mirovine. Broj umirovljenika koji koristi tu mogućnost stalno se povećava, što s obzirom na visinu mirovine većine umirovljenika ne treba čuditi. Povećanje mirovina kojima se hvali Vlada i energetski dodaci koji su do sada isplaćeni nisu i ne mogu biti dovoljni za pokrivanje osnovnih životnih troškova.
Oni su ti koji danas plaćaju danak pljačke u pretvorbi i privatizaciji devedesetih godina, ali brojnih afera koje su uslijedile, a u kojima su zamračeni pozamašni iznosi. Ljudi bez znanja o upravljanju i proizvodnji, ali s dobrim vezama u tadašnjoj vlasti preko noći su za siću pokupovali bivša socijalistička poduzeća. Kasnije su iz njih izvukli novac i prodavali vrijedne nekretnine te se tako obogatili. Ta pljačka stoljeća, kao i brojne afere koje su se nakon nje nizale uglavnom su prošle nekažnjeno.
sa svojim pravosuđem ismijala cijeli narod, a ljudima koji su godinama pošteno radili i danas trebali uživati u plodovima svog rada ukrala je dostojanstveni život. Od te odgovornosti nije izuzeta ni jedna vlada do sada. Ako već ne žele ili ne mogu ispraviti nepravde, onda neka se ne hvale mizernim povećanjima mirovina ili dodacima koje su odavno pojeli enormni troškovi života. Novca u ovoj državi ima, samo je pitanje na što se i kako troši. Novi model isplate obiteljskih mirovina jest korak naprijed, ali je i dalje premalo. ■